Istaknuto
11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

08.10.2017.

Zadnja tri mjeseca 2017. godine očekuje nas veliki broj raznolikih glazbenih sadržaja, od premijernog koncerta kultnog islandskog sastava Sigur Ros u Domu sportova do novih sezona popularnih programa kao što su MIMO, ZEZ, Good Vibrations, Začarana Močvara i drugi.

Knjige

Roelof van den Broek u novoj knjizi preveo drevne zapise o Isusu

15.03.2013. Paula Osojnik
Foto: wikipedia.com

Foto: wikipedia.com

Istraživači svakodnevno otkrivaju razne drevne dokaze o starim vremenima, pomažući tako laicima da obogaćuju svoja ponekad skromna znanja o masovnim svjetskim pitanjima. Vjernici smatraju kako se njihovo religiozno uvjerenje zasniva na čvrstim dokazima prošlih događaja, no mogućnost za pronalazak novih informacija je doslovno neupitna. Kršćanima je središnja figura vjere Bog, a najnovija otkrića pokazuju neke sasvim nove informacije o tom području. U njujorškom i pensilvanijskom muzeju, pronađene su dvije kopije teksta koje su zapravo dijelovi egipatskog rukopisa. Nizozemac Roelof van den Broek preveo je drevne rukopise i svoj rad predstavio u knjizi Pseudo-Cyril of Jerusalem on the Life and the Passion of  Christ. U njoj navodi prijašnja nespomenuta saznanja  o Ponciju Pilatu, Isusovoj osudi, Posljednjoj večeri, ali otkriva i zašto je Juda Isusa ‘označio’ baš poljupcem.

Starogrči zapisi, pisani su u ime Svetog Ćirila od Jeruzalema, koji je propovijedajući širio kršćanstvo i tvrdio kako su zapisi izvorno iz Jeruzalema gdje su služili apostolima. Van den Broek smatra kako je tvrdnja da su ti zapisi postojali u stvarnom životu zapravo nemoguća jer bi kroz silno vrijeme autori priču iskoristili.

U Van den Broekovoj knjizi stoji i kako je Posljednja večera zapravo bila u društvu Poncija Pilata, koji je Isusu ponudio da žrtvuje život svog sina u zamjenu za njegov. No, plemeniti Isus kakav je, nije takvo što mogao dopustiti pa ga je na kraju Poncije osudio. U zapisima je rečeno i kako se uhićenje zbilo u utorak, a ne u četvrtak, kako kršćani vjeruju. U Getsemanskom vrtu, Juda je Isusa izdao poljupcem, a autor Van den Broek kaže kako je razlog tome taj što je Isus mogao mijenjati oblike. On je po shvaćanjima iz zapisa ponekad bio mladost, ponekad bijel, ponekad ‘crven’, ponekad starost te da može postići bilo koji oblik. Takvo shvaćanje je, moramo priznati, nešto realniji način poimanja religije. Isus je u tom slučaju u svim stvarima i predmetima, on nije jedna figura nepromjenjivog oblika.I upravo je zbog toga svemogući. Judin način izdaje bio je igranje na sigurno jer bi pri samom opisu Isusa čuvarima, riskirao da ovaj u međuvremenu promijeni oblik.

Bez obzira na religijske poglede, vjeru ili nevjeru, moramo se složiti da je ova knjiga jako zanimljivi skup prijevoda egipatskih zapisa koji svjedoče o najraširenijoj svjetskoj religiji. Roelof van den Broek objašnjava kako ti rukopisi ne moraju nužno biti istiniti, tj. ako je napisano, ne znači da se i dogodilo, što potkrpjepljuje i tvrdnjom kako autor drevnih rukopisa vjerojatno nije vjerovao u sve što je pisao.

No kako to obično biva s religijom, kao i svim velikim svjetskim upitnicima, većina toga je u magli i vjerojatno se nikada neće dokučiti do kraja.

Komentari