Istaknuto
21.02.2020.

Vrijeme čitanja: 5 minute Porin kao hrvatski Grammy? Ma dajte molim vas! Objavljene su nominacije za najvažniju glazbenu nagradu i ponovno nam nije dobro.

20.02.2020.

Vrijeme čitanja: 7 minute Lijepa naša svakodnevico, o junačka populacijo internet komentatora - himna je izvedena.

Glazba

“Kompilacija”(Hali gali): Najbolji starter pack za novu beogradsku scenu

23.12.2019. Mihael Pinter"Kompilacija" [album cover]
Vrijeme čitanja: 4 minute

Srpska, napose beogradska alternativna muzička scena posljednjih nekoliko godina predstavlja pravi mali hadronski sudarač čestica i svakome tko iole prati regionalnu muzičku scenu je jasno kako su neke nove, neke mlade, neke gladne snage preuzele primat i da jednostavnim rječnikom – tresu, lupaju i udaraju.

Kako bi se sva ta nadolazeća buka i strast barem donekle kanalizirala i kako bi scena dobila nekakvo rokenrol ognjište oko kojeg će se okupljati svi relevantni faktori i učesnici, nastao je Hali Gali projekt koji, osim koncertnih aktivnosti, od sada postoji kao diskografska ostavština na koju je uvršteno devet bendova i isto toliko pjesama.

Moguće konotacije

Prije svega, kompilacija i neki beogradski bendovi će uvijek i zauvijek povlačiti usporedbe i konotacije s mitskim Paket aranžmanom (1981.) na kojem su sudjelovali tada mladi danas kultni Idoli, Šarlo akrobata i Električni orgazam.

Druga konotacija, barem iz naše hrvatske perspektive (a vjerujem i svih poznavatelja alternativne scene, neovisno o geografiji) je gotovo istoimeni projekt Gorana Bareta (Majke) iz 1991. godine – Hali Gali Halid, koji je rezultirao albumom “Vo-zdra”. Album je svojevrsna parodija na narodnjačku scenu u ex-Yu.

Potonja činjenica će zasigurno izazvati poneki upitnik iznad glave i malo otežati ukupnu prepoznatljivost i distinkciju između dvije potpuno različite stvari. Ipak, sadržaj će pričati sam svoju priču, a ona je takva da je ovo možda i najbolji starter pack za novu beogradsku scenu koji ste mogli poželjeti.

Šajzerbiterlemon – Sve senke

Starter pack koji počinje sa Šajzerbiterlemonom (tročlani garažni punk/rokenrol bend o kojem smo već pisali na Ziheru) može značiti samo jedno – asfalt, blokovi zgrada, neboderi, garaža i Sve senke. Pjesma nosi zvuk legendarne beogradske škole garažnog rokenrola čiji su Šajzeri sasvim legitiman predstavnik, a njihov doprinos ovoj kompilaciji najupečatljiviji je trenutak čitavog izdanja. Oni su gladni, oni su potentni, oni žele, oni mogu, oni marširaju. Obratite pažnju na ovaj bend.

Sitzpinker – Metanoja

Sitzpinker je tročlani bend psihodelično garažne jurnjave koja kombinira synth, bas i bubanj te frenetičan krik vokalistice Dunje Mijačić. Iza sebe imaju jedan EP “Podlo poštovanje” iz 2018. godine, a ispred sebe, ako je suditi po energiji koju isporučuju, sjajniju budućnost. Na kompilaciji sudjeluju s pjesmom Metanoja.

proto tip – Pad

Proto tip je četveročlani bend (dvije gitare, bas i bubanj) koji je prvi dašak nešto mračnijeg zvuka smještenog u post punk eru s neminovnim relacijama na liniji niškog Dobrog Isaka. Iza sebe imaju jedan EP “Strah od izvesnog” iz 2017. godine. Potpisniku ovih redova jako drag zvuk i samim time želja da od ovog benda nastane nešto zaista bitno. Na kompilaciji sudjeluju pjesmom Pad.

Vizelj – Glava u betonu

Vizelj je najstariji bend (osnovan 2013. godine) i svakako najpoznatije ime na kompilaciji. Iza sebe imaju dva EP i jedan dugosvirajući album. Tročlani bend (gitara/synth, bas i bubanj) odlikuje žanrovsko svaštarenje, ali bez negativnih konotacija. Ima tu svega od elektronike do country punk rokenrola. Pjesma kojom se predstavljaju, Glava u betonu, je ogledni primjerak onoga što se od ovog benda može očekivati. Laseri, blještavilo, solaže, sok od naranče i umjetna krzna egzotičnih životinja. Hedonizam i zajebancija. I naravno –  stage diving. I konfete. Možda koji balon.

Gazorpazorp – Moja devojka

Gazorpazorp je noise/post punk četvorka (dvije gitare, bas, bubanj) osnovana 2016. godine. Zašto bi Bitipatibi bio usamljen kada se jezik može slomiti i s izmišljenom planetom iz crtića Rick & Morty (jesam, googlao sam, nisam to znao od prve, od prve sam zapravo mislio da su ruski eksploatatori zemnog plina Gazprom). Iza sebe imaju jedan EP iz 2018. godine, a na kompilaciji se predstavljaju pjesmom Moja devojka koja je sasvim solidna, pomalo melankolična, indie rock numera i dovoljno ne sladunjava da bi mi se svidio njihov zvuk.

Tipon – Nauči se

Tipon ili ti Tiha poruka neba je zaslužan, ako ništa, za to da sam saznao kako gitarist Judas Priesta Glenn Raymond Tipton ima Parkinsonovu bolest. Osim toga, poprilična tajnovitost vlada na internetima oko ovog tročlanog benda (gitara, bas i bubanj) koji se predstavlja pjesmom Nauči se. Zvuk pjesme i hipnotizirajuća bas linija sasvim solidno grade mistiku i atmosferu shoegaze sanjivog popa kojeg presijecaju valovi buke i sirenskog vokala jedne od dvije članice ovog benda.

Johanbrauer – Tundra

Tročlani bend Johanbrauer (gitara, bas i bubanj) predstavlja najveće iznenađenje ovog izdanja. Sa samo jednim EP izdanjem do sada “Stvarno ne znam zašto si ovde” (2018. godina) na kompilaciju donose porciju čistokrvnog garažnog rokenrola sa izuzetno svirački zrelo odrađenim komadom Tundra. Za nekoga tko na pijedestalu adolescencije drži Partibrejkerse ovo je bend u kojem će vidjeti 2.0 verziju svega onoga što me kao klinca nosilo na valu buke i znoja. Johanbrauer rastura. Ubija.

св. Псета – иукруг, иукруг, иукруг

Sv. Pseta odnosno св. Псета su dvočlani (gitara i bubanj), uglavnom instrumentalni bend nastao 2017. godine, a koji iza sebe ima jedan album (po trajanju EP) “Koliko samo tajni” iz 2018. godine. Na kompilaciji se predstavljaju sa, za njihova mjerila dvoipolminutnom epopejom iukrug, iukrug, iukrug (иукруг, иукруг, иукруг) – kombinacijom noisea, punka, rokenrola. Za neki konkretniji sud, potrebno je još mesa s njihove kosti.

Koikoi – Bog te ubio!

Kompilaciju zatvara Koikoi četvorka (gitara, bas, synth, bubanj) s pjesmom Bog te ubio!, koja je sa svojih 5:07 trajanja najduža stvar na Hali Gali izdanju. Psychedelic rokenrol s natruhama etno manira kroz koje se provlači stoner rif čini nimalo bezazlen finiš nimalo bezazlene kompilacije koja je mladu beogradsku scenu predstavila na najbolji mogući način. Kao raznoliku. Kao potentnu. Kao najbolju na ‘ovim prostorima’ ma koliko doze ljubomore bilo u toj konstataciji. Ovo što Beograd, ali i ne samo Beograd (ne zaboravimo fantastični album “Euforija” pančevačkog dvojca Buč Kesidi) nudi je zaista impozantno.

Da se referiram na izvjesnog Batu Trlaju – „Mala bara, puno krokodila“. To je danas srpska alternativna scena, a Hali Gali je njen najbolji uzorak.

(Visited 356 times, 13 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 4.833 out of 5)

Komentari