LJETO IZA ROLETA: Filmovi i serije za one koji ljeto samo preživljavaju
Sjećam se kada je 2013. godine izašla pjesma Lane del Rey Summertime sadness i kada me njen naslov duboko zaintrigirao. Bila je to prva pjesma koju sam čula na radiju, a koja govori o ljetu bez hvalospjeva o sreći, radosti i moru. I još je k tome refren govorio o onoj ljetnoj tuzi, kao da je to raširen fenomen. Netko je progovorio protiv ljeta, a nešto se u meni pomaklo.
Sjedim na terasi. Devet je navečer i još je dan. Zašto, pobogu?!
Ljeto je za mene poseban dio godine, kada si želim iskopati duboku rupu u zemlji da se rashladim i sakrijem od tvrdoglave danje svjetlosti i neprestane buke. Tek što legnem s još uvijek prisutnim zrakama sunca, one me već bude. Mrak se ostao družiti s veljačom i ožujkom i tek će se za pravo pojaviti kod kasnijeg rujna.
Što do tada? Ako postoji pjesma koja se usudi govoriti protiv ljeta, mora postojati nešto slično i s filmske vrpce. Stoga svim onim dušama koje ovo doba godine samo preživljavaju donosimo popis filmskih i televizijskih ostvarenja koja ljeto prikazuju onako kako ga vidimo mi iza roleta.
Ljetna sjeta, ljepljivost i dosada
Prije nego krenemo na sam popis naslova, dopustite mi da objasnim čime sam se vodila kod odabira.
Za nas koje se tjera iz kuće u ljetnim mjesecima jer poprimamo već pomalo nezdravu nijansu blijedosti ljeto ima poseban okus i osjećaj. Dok dugi, hladni jesenski i zimski mjeseci u meni bude živost i prpošnost, ljetno razdoblje me umara svojom ljepljivošću, teškim zrakom, vraća me u školske dane (u kojima sam i sada, ali s druge strane katedre) i dosadu praznika i baš kao što je to otpjevala Lana, ima tu neku sjetu u svom zadahu.
Naslovi s ovog popisa vrlo su uspješni u prikazu upravo tih osjećaja i ne šopaju gledatelja energičnim ljudima u kupaćim kostimima i u štiklama na plaži s koktelima u ruci, ne daju sliku toga da je ljeto stvoreno samo i jedino za uživanje, nego otvaraju prozor na „tamniju” stranu ljeta.
„Melancholia”
Film Larsa von Triera mi se činio kao očit izbor. Radnja se ne odvija u ljetu, istina, niti zapravo ima bilo kakve poveznice s ljetom, ali naslov i ton filma odgovaraju težini ljetnog zraka, kao i nemogućnost Justine da uživa u vlastitom vjenčanju dok svi oko nje slave te izvanvremenski osjećaj koji je donijela mogućnost sudara s još jednim zalutalim planetom.
Dezorijentiranost i rezigniranost Justine tijekom vlastitog vjenčanog pira usred halabuke i kakofonije nametnutog joj slavlja, njeno lutanje imanjem u usporenoj snimci vjerno prikazuju provlačenje gustim, ljetnim zrakom i sveopćom energičnošću okoline.
„Normal People”
Dok se radnja ove serije odvija tijekom nekoliko godina i u svim godišnjim dobima, njeni ljetni trenuci vrlo su neglamurozni. U jednoj ljetnoj sceni Marianne besposleno i utučeno leži na ležaljci, iz dana u dan čisti po kući i bezvoljno odlazi u grad, dok Connell ljetne večeri nakon srednje škole provodi u klubovima i spavajući u pijanoj izmaglici na podu svoje sobe; čak su i društvene ljetne scene u Marianneinoj vikendici u Italiji natopljene nostalgijom i melankolijom, a vrijeme kao da teče sporije.
Jedna od najdražih scena mi je kada Marianne jedno vruće ljetno popodne provodi kod Connella i samo u tišini leži na njegovom krevetu, dok on sjedeći na podu gleda utakmicu. Znojni su i ljepljivi, dosada im se cijedi niz vrat i dan si odluče rashladiti sladoledom (i kasnije neuspjelim pokušajem seksa, ali o tom potom) koji se brže topi nego liže. Sve to zvuči kao pravo ljeto, zar ne?
„Malèna”
Ovo je drugi od tri naslova na ovom popisu koji je u cijelosti ili barem djelomično smješten u ljetnoj Italiji. Zaključujem da Talijani dobro znaju prikazati onu Laninu ljetnu tugu, a onda je ostali mogu dobro imitirati.
Zlaćane nijanse u ovom filmu neodoljivo prizivaju ljeto u umove gledatelja, a uz Malèninu izolaciju i jad smještaju film na ovaj popis. Iako ne mogu reći da se s puno toga u Malèninu životu poistovjećujem, prepoznajem u njenoj izolaciji i odbačenosti od strane sugrađana osjećaj ljeta, a šuljanje rata do Sicilije priziva u um onu histeričnu kolektivnu želju da se fiksacijom na nešto blještavo (u filmu na Malènu, kod nas na samo ljeto i broj turista na našoj obali) zaboravi na jesen i zimu, bilo figurativno ili stvarno.
„Y tu mamá también”
Dvojica nezrelih tinejdžera i jedna zrela, ali povrijeđena žena odluče se iz dosade i boli (tim redoslijedom) odvesti na izlet do daleke (izmišljene) plaže. Tinejdžerima su djevojke otišle na ljetne praznike (u Italiju!) i u starijoj ženi pronalaze izvor za ostvarenje svih svojih fantazija. Događa se upravo ono što biste i očekivali, no događaji ovdje nisu ni bitni.
Kao Cuaronov film, ovaj naslov ističe se svojom poetičnošću u davanju pažnje malim trenucima od kojih se sastoji život, a likovi se bore s izolacijom iako su u društvu, vrućinom u autu i van nje, napetim ljetnim večerima natopljenim alkoholom i glazbom te njihovom gorčinom kada su na kraju drugačije od očekivanog. Na kraju filma početna očaranost prerasta u razočaranost koju je likovima teško progutati, a sasvim smo sigurno imali nekoliko ljeta od kojih smo se tako osjećali kada je lišće počelo curiti s drveća.
„Sharp objects”
Ova serija obiluje uvrnutim likovima, dezorijentiranošću i nevoljom koja se kuha ispod površine. Ubojstvo u malom gradu gdje svatko svakog zna, detektivka s mračnom prošlošću koja se vraća obitelji od koje je vrlo rado i gotovo glavom bez obzira pobjegla prije mnogo godina te skupina neobuzdanih tinejdžera okosnica su radnje. Sve je to kao u kakav celofan umotano u ljetnu sparinu.
Usporeno i uspavano kretanje stanovnika grada, unatoč činjenici da je među njima ubojica, podsjeća na isparavanje ljetne kiše s vrućeg asfalta koje otežava probijanje kroz zrak, a teške tajne koje se skrivaju iza zastora dozivaju onu ljetnu sjetu u ovu priču. Glazba u seriji uvelike pomaže u dočaravanju atmosfere, kao i česte usporene snimke lutanja likova gradom.
„Aleksi”
Samouvjerena i drska Aleksi ne zna što bi sa sobom od dosade kada je prisiljena vratiti se u dom svojih roditelja na hrvatskom jugu. Roditelji su joj imućni i vlasnici uspješne vinarije, a Aleksi svoj sveprisutan i eksplozivan bunt protiv toga (iako je već gotovo na izmaku dvadesetih godina svog života) prikazuje tvrdoglavim sanjama o velikim umjetničkim školama. Luta mjestom u potrazi za nekom zanimacijom dok čeka rezultate prijave za stručnu praksu u Europi, odbijajući preuzeti bilo kakvu odgovornost i za što.
Film sadrži sve sastojke ljetnog filma: more, plažu, ljetne avanture, mladu i zgodnu protagonisticu koja „zna“ što želi i puno drame. No, za razliku od ljetnih romantičnih komedija, ljetna idila koju si naizgled Aleksi želi izgraditi puca po šavovima zbog njene nezainteresiranosti, što kao posljedicu ima niz upitnih odluka koje ona donosi iz čiste dosade i obijesti. Aleksina izgubljenost nije nužno ograničena na ljeto, ali isto tako radnja nije slučajno smještena upravo u to godišnje doba.
„Adventureland”
James je završio (preddiplomski) faks komparativne književnosti, priprema se na putovanje Europom i diplomski studij novinarstva, ali po savjetu roditelja odlučuje pronaći ljetni posao. Kao zaposlenika ga prihvaćaju u lokalnom zabavnom parku, punom pacijenata takvih kakav je on.
Hrvatski prijevod ovog filma je „Ljetna avantura”, što je meni iznimno zabavno i ironično, budući da je film izašao iz pera tvoraca „Superbada” i u glavnoj ulozi je Jesse Eisenberg. No, tko bi ga rekao, film uistinu prati šprancu romantične ljetne komedije, samo što je krcata štreberskim tipovima likova. Ovaj film nema taj ljetni sirenski zov Lane del Rey, no za sve nas koji smo barem jedno ljeto proveli radeći neki studentski posao, film je dostojan ovog popisa. Gdje biste mogli upoznati ovako širok raspon likova kao što ih upoznaje James u zabavnom parku ako ne na nekom sezonskom ljetnom poslu?
„Call me by your name”
Došli smo do trećeg ljetnog filma smještenog u Italiji. Zlatni filter, kuća od kamena, svježe voće oprano hladnom vodom koje se jede u hladovini drveta, limunada, vožnja biciklima od imanja do gradića, potraga za osvježenjem kod bilo koje vodene površine i ljetna avantura. Check, check, check.
Upravo praćenje tih svakodnevnih i ni po čemu posebnom atraktivnih aktivnosti meni ovaj film izdvaja kao sjetno-ljetni. Ljubav protagonista je zabranjena, ali ništa manje naelektrizirana, što rezultira neizvjesnošću i kod likova i kod gledatelja. Taj elektricitet i filter koji se koristi u filmu za dočaravanje agresivnosti ljetnog sunca održavaju savršenu atmosferu filma, slatkoća soka bresaka gotovo se može namirisati preko ekrana.
„The Virgin Suicides”
U jednom sam trenu prizvala sirenski zov ljetne sjete, a ako neki film to sadrži, onda je to ovaj. Četiri sestre prisilno zatvorene u kuću zbog samoubojstva pete sestre postaju predmetom fascinacije grupe lokalnih dječaka, dok istovremeno zapadaju u sve dublju depresiju izazvanu debelim zidom izolacije.
Bijele haljine i sanjivi osmjesi na licima mladih djevojaka neodoljivi su dječacima, ali i gledateljima. Jednom kad se u kuću uđe, međutim, čarolija se raspršuje i vidi se od čega su djevojke napravljene, koje su njihove manjkavosti, a koje snage i mašta ne mora više ništa nadopunjavati. Ali elektricitet misterija sestara, njihova izolacija i usporenost gradića u kojem žive utjelovljuju ljeto.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
