Najbolje izložbe koje smo posjetili 2016. godine
Usprkos nezavidnoj financijskoj situaciji u kojoj se hrvatska kultura našla u 2016. godini, dobre su se izložbe otvarale iz mjeseca u mjesec. Vizartova redakcija imala je pune ruke posla u odabiru onih koje su nas se najviše dojmile. Ove smo godine imali priliku pratiti rad mladih umjetnika s domaće scene, upoznati se s opusom jednog od najpoznatijih svjetskih kipara, razgledati raznovrsna djela izabrana za međunarodni festival fotografije, a retrospektivom cijenjenih umjetnika oprostili smo se od nekih imena koja su obilježila hrvatsku kulturnu scenu. Sastavljajući popis kronološkim smo redoslijedom izdvojili 15 izložbi koje su nam se najviše urezale u sjećanje, potaknule nas na razmišljanje i uvjerile u nepokolebljiv kreativni duh stvaratelja umjetnosti i onih koji njihova djela izlažu javnosti.
Pokrenuto oko – talijanska kinetička umjetnost od ’50-ih do ’70-ih u Muzeju za umjetnost i obrt
Zagrebačka kulturna sezona započela je izložbom koja je rezultat suradnje s talijanskom umjetničkom scenom, a predstavila je radove dvadesetak najznačajnijih talijanskih autora kinetičke umjetnosti prve polovice 20. stoljeća. Sam naziv izložbe upućivao je na maštovitu kombinaciju geometrije i optike koja se poigravala percepcijom i zahtijevala da naše oko bude neprestano pokrenuto. Enzo Mari, Getulio Alviani, Giovanni Anceschi, Bruno Munari i Antonio Barrese samo su neka od ključnih imena tog umjetničkog pokreta i razdoblja s kojima smo se upoznali. Rad ovih talijanskih futurista i konstruktivista značajno je utjecao i na tadašnju umjetničku scenu u Hrvatskoj, a veže se uz djelovanje grupa Exat 51 i pokret Novih tendencija.
3LHD interakcije u Muzeju suvremene umjetnosti
Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu u siječnju je predstavio opsežnu izložbu koja je pokazala kreativnu snagu i umjetničku relevantnost jednog hrvatskog arhitektonskog ureda na međunarodnoj sceni. Izložba koja je kroz 15 različitih tematskih cjelina obuhvatila dva desetljeća uspješnog djelovanja ureda 3LHD, postavljena je poput intelektualnog zabavnog parka koji je svojim neobičnim rasporedom i oblicima plijenio našu pozornost i uvlačio nas u napetu igru otkrivanja njenog sadržaja. Njezini glavni aduti svakako su bili atraktivna trodimenzionalna simulacija sobe u Hotelu Lone i umanjena verzija lebdeće trodimenzionalne prostorne instalacije Ivane Franke koja se u originalu nalazi u središnjem trgu-lobiju spomenutog hotela. U prezentaciji izložbe mnogo se računa vodilo i o kvalitetnom vizualnom i taktilnom doživljaju pojedinca.
Menci Clement Crnčić – Retrospektiva u Galeriji Klovićevi dvori
U veljači su nas Klovićevi dvori počastili otvorenjem retrospektive jednog od najvećih hrvatskih pejzažista i slikara hrvatske moderne, Mencija Clementa Crnčića. Ova izložba predstavila je najznačajniji slikarski i grafički opus prvog slikara domaćeg krajolika koji je shvatio njegov potencijal i iz njega crpio doživotnu inspiraciju. Uz čitav likovni program koji je popraćen osobnim fotografijama i artefaktima iz Crnčićeva života, izložene su i karikature, ilustracije i plakati.
Boris Bućan Doručak u štampariji u Muzeju suvremene umjetnosti
Poslastica za ljubitelje grafičkog dizajna u travnju je predstavljena pod nazivom Doručak u štampariji iza kojeg se skrivao impresivan dio grafičkog opusa Borisa Bućana, umjetnika koji je revolucionarizirao pojam plakata u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća. Postav izložbe činilo je devedesetak plakata iz razdoblja sedamdesetih i osamdesetih koji su bili smješteni na prvom katu izložbenog prostora, dok je drugi kat zauzelo šezdesetak plakata koji su nastajali od osamdesetih do kraja prošlog stoljeća. Reprezentativan dio postava činili su politički angažirani plakati te plakati za modne revije i ostala kulturna događanja. Ova je izložba jasno uprizorila važnost Bućanovih plakata koji pristupaju temi i sadržaju na inovativan, domišljat, inteligentno promišljen i duhovit način, pretvarajući tektualni dio (informacije o događaju, mjestu i vremenu održavanja) u sastavni likovni element plakata ili ga pak potpuno premještajući uz same rubove kako bi slika došla u prvi plan.
Nives Kavurić – Kurtović Putovanje zakutcima trajanja (uvijek na zavoju) u Galeriji Klovićevi dvori
Šest mjeseci prije no što nas je zauvijek napustila, jedna od najvećih hrvatskih slikarica Nives K-K doživjela je svoju posljednju, znakovitu retrospektivu u prostorima Klovićevih dvora. Razgledali smo oko dvjesto primjeraka iz bogatog opusa umjetnice koji nikako nije dosadan jer se u njemu izmjenjuju različiti stilski pravci, crteži, slike, grafike, ali i drugi nekonvencionalni mediji. Smiješne i zaigrane Nivesine slike ponekad asociraju na dječji crtež, a u tome svakako pomažu usputne nekontrolirane bujice linija. Ipak, posebnost nekonvencionalne umjetnosti ove umjetnice proizlazi upravo iz riječi kojima, nekad smisleno, a nekada bez očiglednog smisla, upotpunjuje sliku. “Njezin je cilj bio naseliti se u procijepu smisla i besmisla” rečenica je kojom je prikladno započela izložba Nives Kavurić-Kurtović, i zaista nas je njome odvela u dubine nadrealističnog i iracionalnog.
Dalibor Jelavić – Kritička retrospektiva u Modernoj galeriji
U okviru ciklusa Slikarske retrospektive u Modernoj galeriji je predstavljeno stvaralaštvo Dalibora Jelavića, umjetnika geste pomiješane s moćnim kolorizmom koji je ostavio značajan trag u suvremenoj hrvatskoj apstraktnoj i figurativnoj umjetnosti. Izložba je omogućila praćenje fokusa i postupno oslobađanje Jelavićeva kista kroz više od stotinu izloženih ulja i enkaustika na platnu te crteža nastalih u razdoblju od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća do danas.
Veličanstveni Vranyczanyjevi – umjetnički, povijesni i politički okvir života jedne plemićke obitelji u Muzeju za umjetnost i obrt
Muzej za umjetnost i obrt u svibnju nam je ponudio cjelovit prikaz plemićke obitelji koja je sudjelovala u nekim od najuzbudljivijih događaja u hrvatskoj povijesti, od selidbe pred Turcima u 15. stoljeću, sukoba s Francuzima u Dalmaciji na početku 19. stoljeća, preko istaknute uloge u ilirskom pokretu i hrabrih gospodarskih pothvata do veze s Habsburgovcima i diplomacije. Vranyczanyjevi su, osim po politici, gospodarstvu i društvenom angažmanu, zapamćeni kao mecene i donatori, kolekcionari i graditelji reprezentativnih zdanja te pokretači društvenog života u sredinama u kojima su živjeli, od Starog Grada na Hvaru, Senja i Rijeke do Karlovca i Zagreba. Na izložbi su bili zastupljeni arhitektura, povijest, slikarstvo, fotografija, skulpture, moda i kultura stanovanja, područja koja pokazuju raznovrsnost njihova doprinosa. Velik broj izložaka nikada nije bio izlagan, stoga je veliko zanimanje publike bilo sasvim opravdano.
Put u vječnost u Galeriji Klovićevi dvori
Izložba koja je možda najbolje opisala 2016. godinu i približila nas neizbježnom trenutku svakog živog bića- smrti, progovorila je o njoj kao o bitnom egzistencijalnom, društvenom, i kulturnome sadržaju na više razina. Put u vječnost skup je umjetničkih djela nastalih od kraja 19. stoljeća pa sve do danas, a obuhvatila je, među ostalim, djela Vlahe Bukovca, Mirka Račkoga, Ljube Babića, Krste Hegedušića, Ivana Generalića, Ede Murtića, Miljenka Stančića, Julija Knifera i Vanje Radauša. Izabrana djela na direktniji ili nešto skriveniji način govore o smrti i prolaznosti, o kraju, rasapu i nestajanju. Pojedini autori smrt prikazuju konvencionalnim figurama, kao što su lubanje, kosturi, kadaveri, a koje imaju ili alegorijsko značenje, ili pak izravno ističu smrt kao bitni sadržaj djela. Osim slika, crteža, skulptura, maketa nadgrobnih spomenika, prikazane su i brojne fotografije pokojnika kao i različiti predmeti koji su bili u službi teme-vodilje. Osobito su zanimljivi bili primjerci nakita i odjeće, posmrtne maske, te priručnici o umiranju i knjige u kojima se evidentiraju umrli i njihovi ukopi.
Međunarodni festival fotografije Organ Vida: Otkrivanja u Francuskom paviljonu
Fotografi mlađe generacije iz Hrvatske i inozemstva predstavili su se osmu godinu zaredom na Međunarodnom festivalu fotografije Organ Vida, a glavna izložba Otkrivanja uprizorila je radove desetero pobjednika natječaja koji su se istaknuli svojim dokumentarno-konceptualnim pristupom. Osim glavne izložbe finalista u Francuskom paviljonu, tijekom dva tjedna moglo se razgledati čak devet izložbi na različitim lokacijama u Zagrebu, a nas se posebno dojmila ona Rogera Ballena Zemlja sjena u Muzeju suvremene umjetnosti. Osim izložbenog dijela, festival je pružio diskurzivni, edukativni, filmski i zabavni program.
Alberto Giacometti: skulpture, crteži, litografije – Portreti sadašnjosti u Umjetničkom paviljonu
Jedna od najnajavljivanijih i najiščekivanijih izložbi godine svakako je bila ona renomiranog švicarskog umjetnika Alberta Giacomettija u prostoru Umjetničkog paviljona. Iako su ju kritičari dočekali na zub, izložba čija je autorica ravnateljica Paviljona Jasminka Poklečki Stošić, uspjela je privući pažnju publike. Iz okolice Nice u Zagreb je u rujnu stiglo 34 djela nastalih pod utjecajem velikih stradanja Drugog svjetskog rata, a koja se danas ubrajaju u klasična djela povijesti umjetnosti druge polovice 20. stoljeća. Među njima se posebno isticao prepoznatljiv kip Čovjeka koji hoda koji je popraćen s četiri skulpture iz ciklusa Žene u Veneciji. Postav koji je zavijen u crno, simbolizirajući grobnicu u kojoj se ističu skulpture postavljene na pistu, doveden je u pitanje zbog senzacionalnog pristupa i sklonosti isticanju krivih vrijednosti djela koja ih potencijalno degradiraju. Ipak, riječ je o značajnoj izložbi kipara čijim se djelima nemamo priliku diviti svaki dan.
Crtež politike, politika crteža u kulturnom prostoru BAZA
Kustoski kolektiv BLOK izložbom Crtež politike, politika crteža predstavio je „vizualne eseje domaćih i međunarodnih autora o zanemarenim i prešućenim društvenim fenomenima” kroz selekciju ilustracija iz hrvatskog izdanja Le Monde diplomatiquea. Izložba dokazuje da svojevrsni „bunt“ vidljiv u naslovima i tekstovima mjesečnika postoji u jednakoj količini u slikovnom dijelu koji ih prati. Društveno, ekonomski i politički angažirane ilustracije radovi su 17 autora/ica koji dolaze iz različitih područja likovnosti – slikarstva, stripa, animacije, street arta, dizajna. Iako su se koristili različitim tehnikama u prevođenju kompleksnih geopolitičkih tema u likovni jezik, svi su istakli socijalna pitanja iz perspektive onih koje dominantna klasa prezire, te se tako njihov crtež može okarakterizirati političkim aktivizmom.
Ignjat Job – Vatra Mediterana u Galeriji Klovićevi dvori
U listopadu nas je dočekala još jedna velika retrospektivna izložba, ovog puta je bila riječ o jednom od najznačajnijih imena hrvatske moderne umjetnosti- Ignjatu Jobu. Od ukupno 250 slika u ulju nastalih u razdoblju od 1917. do 1935. godine, imali smo priliku razgledati gotovo polovinu sačuvanog opusa ovog umjetnika, inače raspršenog po zidovima različitih muzeja i galerija. Nakon 19 godina djela “spontanog ekspresionizma” vratila su se u Klovićeve dvore, a time je ujedno obilježena osamdeseta obljetnica Jobove smrti. Kroz radove izložene na zidovima Galerije pratili smo tijek likovnog stvaralaštva umjetnika, ali se i upoznavali s njegovim burnim privatnim životom obilježenim tragedijama. Jednako snažan dojam ostavili su jaki potezi kista na platnu kao i priča koja stoji iza njih.
Orašar – najljepša božićna bajka u Muzeju za umjetnost i obrt
Uoči blagdana Muzej za umjetnost i obrt prigodno nas je počastio otvorenjem izložbe čiji se koncept temelji na prikazu baleta Orašar i njegovoj kontekstualizaciji u povijesti svjetskih kazališta. Za ovu su prigodu kostimi, skice, fotografije i scenografski predlošci različitih slavnih izvedbi posuđeni iz kulturnih institucija Sankt Peterburga, Milana i Berlina. Svojom starošću i važnošću posebno se ističu materijali s praizvedbe 1892. godine koji su posuđeni iz Državnog muzeja za kazalište i glazbu iz Sankt Peterburga. Odabirom izložaka potaknuto je buđenje svojevrsnog kozmopolitskog duha u posjetitelju, odnosno stvaranje atmosfere općesvjetskog zajedništva koje skladno prati vrijeme adventa. Autorica i kustosica izložbe dr. sc. Arijana Koprčina i autor postava Saša Šekoranja oslonili su se na originalnu priču njemačkog autora E. T. A. Hoffmanna Orašar i Kralj miševa koja je poslužila kao baza za kreiranje postava koji je odlično imitirao kazališnu atmosferu do te mjere da je postala sastavnim dijelom muzejskog prostora. Izložba se dokazala kao kompleksan narativ jer je od izrazite kulturne važnosti za povijest kazališta, glazbe, kostimografije i baleta.
Ekstravagantna tijela: Zločin i kazna u Pogonu Jedinstvo
Međunarodni i trandisciplinirani umjetnički projekt Ekstravagantna tijela održan je u organizaciji Kontejnera- biroa suvremene umjetničke prakse u prostorima Pogona Jedinstvo tijekom tjedan dana u studenom. Ondje su domaći, regionalni i svjetski umjetnici kroz svoje video radove, instalacije, interdisciplinarne projekte i fotografije progovorili o načinima na koje društvo određuje granice normalnog i patološkog, bilo da je riječ o tjelesnosti, izgledu, ponašanju, seksualnosti ili životnom stilu. Četvrto izdanje festivala stavilo je naglasak na društvene, zakonodavne, znanstvene i ideološke konstrukcije kriminala i društveno-kulturne norme koje odvajaju kriminalno od ne-kriminalnog ponašanja, a svojim su ga gostovanjem upotpunili renomirani umjetnici i performeri poput Critical Art Ensemblea, Richarda DeDomenicija, Karen Finley, Igora Grubića, Lynn Hershman Leeson, Maria Kovača, Stahla Stensliea, Zorana Todorovića i Zhu Yua.
Dalibor Martinis: Data Recovery 1969-2077 u Muzeju suvremene umjetnosti
Za kraj godine pogledali smo problemsku izložbu jednog od začetnika konceptualne umjetnosti u Hrvatskoj i regiji čija je multimedijalna djelatnost međunarodno priznata- Dalibora Martinisa. Data Recovery sabire umjetnikove pionirske video radove, multimedijske projekte kao i eksperimentalne filmove koji su nastajali kroz period od gotovo pedeset godina. Nazivom izložbe Martinis se referira na termin iz područja informatičke tehnologije koji, pojednostavljeno, označava postupak „spašavanja“ informacija, odnosno podataka iz oštećena računala. Postupak oporavka informacija umjetniku služi da bi istražio mreže odnosa između osobne povijesti, vlastitih ranih radova i kolektivnih sjećanja unutar konstrukcije ili brisanja kolektivne memorije. Korištenjem video umjetnosti, performansa, teksta, filma, ready-madea, fotografije ili instalacije Martinis poziva posjetitelja da komunicira s umjetnikom i uđe u njegov svijet prostornih intervencija.
