“Valovi” (Punčke): Gorčina u četiri točke
Početkom mjeseca, točnije na dan žena, eksplozivni trio Punčke počastio nas je novim EP izdanjem “Valovi“, dvije godine nakon drugog albuma “Ništa nije kako se čini“. Čini se da je bend napunio baterije te da je, upakiran u novi dizajn, spreman za europsku turneju. “Valovi” je noise pop osvježenje koje lansira snažno u proljeće. U odnosu na ostatak opusa Punčki, EP je zadržao energičnu notu s dozom usmjerenog bijesa kakav ih prati još od debitantskog albuma iz 2013., “Sunčano s povremenom naoblakom”. No odmak u godinama glazbi i tekstovima ipak daje notu zrelosti.
Pohvale idu i dizajnu Ene Jurov koja je osim covera i plakata osmislila i novi merch, obavezno ga provjerite, čak i ako niste najvjerniji fan. Bez obzira na to jeste li vizualni tip ili ne, dizajn govori mnogo i opisuje album. Ne samo bojama koje nose ime pjesme, nego i otkačenim pristupom nove generacije buntovnika 2.0 prikazane ilustracijama.
Četiri numere čine ovaj kratki, ali slatki (pardon, na onaj žestoki način) EP. Ples otvara EP i ujedno upozorava na generalnu notu koja se provlači kroz stvari. Gorčina i neutješnost, na trenutke u mješavini math rocka i noisea, progovaraju o krizama koje svakome od nas prolaze kroz glavu. Kad tad. Kao najsnažniji stih Plesa izdvajam: ” (…) više ne poznajem dio sebe koji me pokreće / što ja to postajem.” To je ujedno misao koja vodi EP. Krize identiteta i borbe na sve načine da se dođe do smisla. Melankolija na ovom izdanju slušatelju daje izuzetne Žen momente, što naravno može biti samo kompliment.
Valovi je razigrana stvar s repetitorskom razvojem pjesme prema refrenu i raspletom s dugim distorziranim rifovima. Izvrsno se nastavlja na Ples koji energično otvara EP. Pohvala ide i zanimljivim back vokalima.
Sjene zvuči kao nešto što bi se sviđalo Dunji Ercegović (Lovely Quinces), koja je i surađivala s Punčkama kao back vokal na prethodnim izdanjima. Pop-rock balada s notom nostalgije i zvukom koji podjeća na rane 90-te. Okarakterizirala bih to kao dobru pjesmu za plovidbu kroz PMS, iako tekst ipak daje na težini: “Kako da vjeruješ u sebe kad ne čuješ se?”. Pjesma snažno završava sa stihom: “Iskopat ću najgore iz sebe izbaciti sve osjećaje, samo su sjene ostale od mene.” Da su ostale samo sjene, ne bi imali što kopati, zar ne? Tekstovi su uglavnom kvalitetni, iako ne bih rekla da su razlog zbog kojih bi slušala (a pogotovo ne live pogledala) ovaj bend.
Osobni favorit Roza i plavo skladno zatvara EP. S (egzistencijalnim?) pitanjima je EP otvoren, s pitanjima je zatvoren. Vokal je čist i snažan, gitare razigrane. Zvukom podsjeća i na energiju još jednog malog benda domaće scene – Kapetana Snješka.
Hvalevrijedan EP kojeg vrijedi doživjeti uživo i čije šporke gitare te rastegnuti vriskovi vokala Lucije Ivšić bude nostalgiju prema minulom najdražem bendu naše scene. Spavaj mirno, Vlasta Popić.
