Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Film

Boyhood: Film koji je timelapse fotografija života jednog ljudskog bića

22.07.2014. Paula Bračko
Foto: www.facebook.com/boyhoodmovie

Foto: www.facebook.com/boyhoodmovie

Ambiciozan i originalan dvanaestogodišnji filmski pothvat redatelja Richarda Linklatera koji je premijerno prikazan ove godine na filmskom festivalu Sundance konačno je doživio i premijeru ovog ljeta. Samo ime ovog jedinstvenog i maestralnog filma, Boyhood, istovremeno je uvod i sažetak cijele radnje jer ona prati život dječaka Masona kojeg je tokom svih godina nastajanja filma utjelovio glumac Ellar Coltrane. Imao je samo 7 godina kad je dobio ulogu i započeo s glumom koja će obilježiti i njegov daljnji život, kao i karijeru. Tokom tog dugog perioda, Ellar Coltrane imao vremena i prilike se razviti kao glumac, ali i osoba jer je dobio priliku da usput uči iz iskustva Ethana Hawkea i Patricije Arquette koji su utjelovili likove roditelja dječaka Masona. Prema riječima redatelja Linklatera, film je ukupno sniman, montiran i produciran 4208 dana. Svake godine, glumačka ekipa bi uskladila rasporede i okupila se na par dana te bi snimili scene koje su imali predviđene za prikazivanje nove godine Masonova odrastanja. Jedinstvena ideja i posvećenost ovom iznimno neobičnom, a opet tako jednostavnom filmu, Richardu Linklateru je donijela i nagradu Silver Bear za najboljeg redatelja na ovogodišnjem Berlinskom filmskom festivalu.

Film ne obiluje nekom određenom tematikom niti se bavi specifičnim problemom. Nevjerojatnom vizualnom lakoćom i pitkim protokom radnje, Boyhood naprosto teče i prikazuje prosječnu svakodnevnicu na krajnje živopisan način. Redatelj Linklater ne pokušava definirati pozitivce ili negativce i generalno gledajući, usmjeren je samo na prikazivanje što se sve događa u Masonovu životu pa tako vidimo kako vozi bicikl u svom rodnom gradu negdje u Texasu, prisustvuje ponoćnoj premijeri izdavanja knjige Harry Potter and the Half Blood Prince, a sestra mu namjerno upada u sobu pjevajući pjesme Britney Spears da bi ga razljutila. U 160 minuta trajanja, Linklater prikazuje emotivne, dramatične, iskrene, duhovite i realne situacije s kojima se Mason susreće, formirajući svoj karakter s kojim se tako lako poistovjetiti. Upoznajući samog sebe kroz istraživanje svijeta i otkrivanje svega što mu nudi, Mason kroz iskustvo uči ono što i svaka druga osoba u tim ključnim godinama života: od sedme godine kad smo još uvijek posve ovisni o obitelji i tražimo zaklon i štit u roditeljskom zagrljaju pa sve do trenutka kad smo u očima zakona odrasle osobe, iako se možda sami tako ne osjećamo. Mason se pred očima gledatelja transformira od naivnog malog dječaka koji se vječno svađa sa samohranom majkom i starijom sestrom do ambicioznog i samostalnog tinejdžera koji ima jasnu viziju života i budućnosti koja ga više toliko ne plaši.

Ethan Hawke je opisao ovaj film kao timelapse fotografiju života jednog ljudskog bića, a to je upravo ono što je redatelj Linklater i želio postići. U konačnici, njegov glavni lik se kroz film počne baviti amaterskom fotografijom i otkriva da je ustvari prilično talentiran pa kroz njegov hobi i potragu za veličanstvenim prizorima koje želi ovjekovječiti, upoznajemo Masona i spoznajemo koliko smo se i mi sami promijenili u tom periodu. Film završava Masonovim mozganjem o tome jesmo li mi ti koji iskoristimo pravi trenutak kad ga spazimo ili su pravi trenuci ti koji baš nas lociraju i odluče nam se predočiti u obliku čarobne, neočekivane slučajnosti. Boyhood je upravo takav: obiluje pravim trenucima koji se događaju simpatičnim likovima koje je neobično lako zavoljeti, a sve zato što djeluju toliko realno da ćete se kao gledatelj osjećati kao dio filma i poželjeti da možete svakog lika zagrliti i reći mu: „Dobro je, a bit će još i bolje“.

Komentari