Izvještaj – Daikaiju: Desant maskiranih piromana na AKC Attack
Nakon prošlogodišnje svirke u Vintage Industrial Baru, misteriozni divljaci iz surf rock sastava Daikaiju još su jednom posjetili Zagreb i ponovno odradili koncert za pamćenje. Članovi benda su doslovno istrčali polugoli s kibbuki maskama i uletjeli u prostor kluba AKC Attack, kao da ne žele da ih se vidi u “normalnom” okruženju prije nego izvedu svoj intenzivan nastup na kojem je teško ostati ravnodušan. Od prve sekunde stupanja na pozornicu, gitarist kao da je pušten s lanca, rafali brzih surf rifova odisali su punkerskom energijom, istovremeno su samo razasuli s bine, a zajedno s njima i on sam – jer nije gubio vrijeme pa se odmah spustio u publiku, natjeravši je da sudjeluje kako god zna i umije.
Govoreći o publici, ona je ovdje odigrala krucijalnu ulogu, ali na nekoj posve drugoj razini; budući da je bila orkestrirana samim bendom. Dečki su uspjeli izvesti sve što su naumili pritom ne izgovorivši niti jednu jedinu riječ. Najfascinantnija je bila njihova mimika, posebice ranije spomenutog gitarista, koji se ponašao kao nekakva istrzana lutka ili marioneta dirigirana glazbom. Doduše, uzevši u obzir glazbu koju sviraju, to je bila poremećena marioneta, gotovo groteskna, a cijela ta scenska izvedba ih je učinila zanimljivijim od “još jednog standardnog surf rock benda”.
Ritam sekcija Daikaiju također je priča za sebe. Instrumentalno, ne radi se ni o čemu previše spektakularnom, no tijekom cijelog nastupa bilo je očigledno koliko se oni kao bend poznaju i prije svega, razumiju. Tutnjajući, pomalo prigušeni bas i gromoglasni bubnjevi čine kostur na kojeg se dodaju upravo te surftastične gitare dobre poput ljute rakije – pašu vam i tjeraju vas na ludilo, čak i na stvari koje inače ne radite na koncertima, a sve samo zato što aktivno sudjelujete u toj glazbi, bez obzira na činjenicu da u tom trenutku apsolutno ništa ne svirate (ili svirate ako vam gitarist uvali gitaru i naredi vam da zabavljate publiku dok si on popije vode).
Ako ste ikada gledali video s njihovih koncerata, sigurno ste primjetili da nešto gori. To nešto su zapravo bile činele koje bubnjar polijeva benzinom, a publika ih pali upaljačima. Ubrzo nakon toga su gorjeli i gitara i bas, a cijeli prostor Attacka pretvorio se u opskurno mjesto kakvo možete vidjeti na crno-bijelim fotografijama iz šezdesetih gdje goli hipiji plešu oko krijesa. Sinoć, na svu sreću, hipija nije bilo, ali sam osjećaj da se izvodi nekakav ritual, poprilično destruktivne prirode, itekako je bio prisutan te je doprinjeo cijelokupnoj atmosferi koja se sinoć stvorila. Klub je živio neki drugi život bačen u pedesetu dimenziju gdje je sasvim normalno činiti sve što vam kažu tri polugola tipa s jezivim maskama na licu. Zvuči logično, zar ne?
Teško mi je uopće rezimirati sve što se sinoć izdogađalo jer je zbir dojmova uistinu preintenzivan. Inače možete otići na gig, slušati neki dobar bend i klimati glavom gore-dolje u ritmu, izaći iz dvorane, reći da je bilo super i otići doma. Nakon Daikaiju ostaju samo mokra tijela, miris benzina i nevjerojatan kemijski spoj u glavi koji je mješavina čistog adrenalina i serotonina. Daikaiju su jedan od rijetkih bendova koji vam dopuštaju da opipate, okusite te ono najvažnije, osjetite to što slušate.
