Izvještaj – Pura Vida Festival (dan 2.): Sugartown Cabaret i Vestiges oduševili!
Ne znam kada se to dogodilo i je li se događalo i prije, no današnje stanje na sceni dosta je fascinantno. Bendovi koji obično sviraju na istim mjestima, bez obzira iz kojeg su od tri sotonskih alternativnih pravaca iznikli (rock, metal, hardcore), nerijetko utječu jedni na druge, tako da se već nekoliko godina događa miješanje između post derivata navedenih žanrova (post-rock, post-metal, post-punk, post-hardcore). Isto tako, ne znam je li to zbog vremena, ali na takvoj sceni udomaćili su se black metal, crust i grindcore. Ekstremiteti glazbe iz koje su iznikli. Upravo miješanjem svega toga dobivate šarenu juhu, koju možete nazvati kako hoćete, koja predstavlja nekakve trenutne trendove na sceni. Ne bih htio ostaviti dojam da se žalim, iz ovakvog kaosa iznikli su odlični bendovi. Međutim ostaje dojam kako bi svi odjednom htjeli biti originalni, a ne mogu se maknuti od nekoliko provjerenih predložaka.
U duhu takvog trenda, u dva dana (utorak i srijeda) održan je i Pura Vida festival u AKC-u Attack. Sve pohvale organizatorima jer se za 50 kuna u dva dana moglo vidjeti stvarno odličnih bendova, osobno sam posjetio samo ovaj drugi dan kada su pozornicu dijelili zagrebački Jaded, dva francuska screamo benda – Sugartown Cabaret i Mort Mort Mort (nekadašnji Aussitot Mort) te Amerikanci Vestiges.
Jaded sam propustio, a od Mort Mort Morta pogledao jednu stvar, tako da o njihovim nastupima i ne mogu previše toga reći, no Sugartown Cabaret koji je nastupio kao treći bend te večeri definitivno me oduševio. Kompletno nova vizija screamo žanra, dosta modernija, ispunjena post rock dionicama i sporim građenjima pjesama. Daleko je to od one glazbe koja se nekad nazivala screamom i koju je svaki malo žešči klinac mogao popljuvati u pola rečenice. Vjerojatno zato jer je bend nastao od članova metal i prog rock bendova (Society i Node) – dosta se razlikuje od nekadašnje screamo scene.
Koncert večeri priredili su post-metal/black/crust Amerikanci Vestiges. Crna glazba razmazana je na paleti lako slušljive post gitare, te istovremeno zvuči nemoguće melodično isto koliko je i žestoka. Black elementi evidentni su, iako samo u nekim djelovima pjesama, shredd gitare i blast beat lako se primijećuju, iako se često tu ubacuje nekakav hardcore ritam, koji glazbi daje kompletno drugu dimenziju. Nisam gledao previše bendova ove kombinacije žanrova (Hexis, This Gift Is A Curse), ali u zadnje vrijeme je dosta popularna. Mase mladih bendova dijele sličnu glazbenu filozofiju. Euronymus se okreće u grobu, no nije da ga se išta pitalo.
Jeftini merch još je jedna prednost ovakvih događaja. Relativno nepoznati bendovi prodat će vam majicu za male novce kako bi se reklamirali. Kad tome dodamo da su majice, logotipovi i kompletan artwork u velikom broju slučajeva genijalni i uzmemo li u obzir i slučaj da vam se bend zaista sviđa, poslije koncerta, ovisno o tome jeste li imali 50 kuna viška za majicu ili 5 za prišivač, nema sretnijeg čovjeka od vas.
