Izvještaj – Sara Renar: Tri godišnja doba u Tvornici
Jesen je u grad došla početkom tjedna i donijela onu neizbježnu prolaznost i nostalgiju. Drugi tip jeseni, ona topla i mirisna, došla je sinoć u Tvornicu Kulture.
Donijela ju je Sara Renar, vješto upakiranu u glazbeni doživljaj koji, iako nismo veliki fanovi jeseni, želimo da potraje što dulje. Njena „Jesen“ vokalno je bogata, meditativna, ona šumi, a dok ju slušaš, zaista poželiš biti sam i ljubomorno čuvati to iskustvo samo za sebe. Sinoć nitko nije bio sam, a publika je u Tvornicu upadala kao kesteni koji ovih dana prekrivaju gradske ulice, sve dok i zadnje mjesto Malog pogona nije bilo ispunjeno. A onda je počelo.
Zadnji dani ljeta
Prije jeseni, jasno, vlada ljeto. Kao zadnji ljetni povjetarac, osvježavajuć i ugodan, na pozornicu je dolepršala ljupka Luce. Vokalom koji je mnoge ostavio gotovo bez daha pokazala je da našom glazbenom scenom zapravo vlada – proljeće. Sigurna sam da ćemo za Luce tek čuti jer toliko snažan i suveren vokal posjeduje tek šačica glazbenika. Iako tek radi prve korake, radi ih sigurno i sve su veći. Uz singl Možda mi i dvije nove pjesme (za Dogodila se dosada stihove je napisao Aljoša Šerić), Luce još uvijek izvodi covere pa smo tako sinoć uživali u izvedbama O jednoj mladosti (Josipa Lisac), Tvoje lice se promijenilo (Yammat), Voljet ću te sutra (Jelena Radan) i Zato te volim (Goran Bare & Plaćenici) u vokalnoj izvedbi uz pratnju gitare i back vokala Vinka Ergotića. Za tremu koja se uopće nije čula, a zbog koje se nekoliko puta ispričala prisutnima, Luce se može iskupiti stvaranjem glazbe. Jer joj to dobro ide i jer hoćemo još.
Stigla je, narančasta, topla i glasna – jesen
Sara Renar. Toliko toga moglo bi se pisati o njenom vokalu, a ništa od toga ne bi imalo smisla jer je najbolje da ona to pokaže sama. Zato prvo poslušajte Jesen, s kojom je i započela svoj koncert, kako bi dobili barem mrvicu dojma.
U 16 pjesama napravila je presjek dosadašnje karijere, odsviravši četiri nove pjesme s EP-ja „Jesen“. Iako u duši rokerica, osobno mislim da joj mnogo bolje leži ova mild verzija. U kombinaciji s gitarom ili pak samo loop pedalom i mikrofonom Sara dokazuje da ima jednu od najboljih vokalnih izvedbi u Hrvatskoj. Ove joj je godine Porin za dlaku izmaknuo u kategoriji novog izvođača godine, a prema prvim dojmovima nakon slušanja novog EP-ja sljedeće će godine opasno konkurirati.
Nakon pomalo tremovite izvedbe Jeseni, tijekom koje je bilo jasno da ni sama Sara nije očekivala da će ispuniti Mali pogon Tvornice, uslijedio je dobro poznati niz pjesama s albuma „Djeca“ (Termopil, Altruizam, Djeca, U velikom stilu, Broj) te nekoliko novih brojeva (Ljubav – ovaj put bez Barbare Munjas, Trag, Razmak). Ne znam je li problem bio u tome što sam stajala u prvom redu ili je tonac malo pogriješio u procjeni, ali Sarin se vokal na previše momenata gubio među instrumentima. Luka Geček na gitari, Zdeslav Klarić uz klavijature i Anže Kristan na bubnjevima obavili su svoj posao besprijekorno, ali ostaje dojam da je sve to moglo biti izvedeno mnogo čišće. Druga zamjerka ide publici koja je gotovo pa pokvarila cjelokupan dojam jer se iz prvog reda mogao nekoliko puta čuti „ššššš“ upućen stražnjem dijelu publike koja je konstantno žamorila. Posebno se to istaknulo na pretposljednjoj stvari, Sarinom poklonu prisutnima u obliku a capella verzije Jeseni, gdje joj je društvo na pozornici pravio samo looper. Pristojna i samozatajna, nije utišavala publiku već je svoj posao obavila do kraja bez greške, ali ostaje žal da publika nije bila jednako uživljena kao i Sara.
Koncert je završila onako kako se i očekuje od zvijezde u usponu – U velikom stilu. Ponovno Sara i looper i ponovno potvrđen dojam da joj takva izvedba mnogo bolje stoji. Za kraj ostaje optimizam – imamo vokale, imamo talente, imamo i publiku koja im daje priliku.
Jesen možda nije svačije najdraže godišnje doba, ali možda može postati nečiji najdraži domaći album. Dajte mu priliku, ja jesam. I nisam požalila.
