novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Student Day Festival (1. dan): Očekivani početak i zagrijavanje uz stare znance

Foto: facebook.com/StudentDayFestival
Vrijeme čitanja: 4 minute

Student Day festival započeo je svoj sedmi pohod na riječkim dokovima kod starog Ex-porta i Titovog „Galeba“. Manifestacija je to koja iz godine u godinu privlači sve veći broj mladih (studenata), ali i onih koji to nisu. Posjećenost konstantno raste, imena izvođača sve su jača i u dva dana zaista se možete zabaviti do jutarnjih sati, prvo na koncertnom prostoru, a zatim na raznim afterima kraj mora ili u nekom od klubova. Vrlo rani početak, već od 19 sati i 30 minuta, priuštili su nam dečki iz The Black Rooma. Sunce je još svijetlilo u nekoliko desetaka obožavatelja mladih Riječana koji su ponovo, u nešto skraćenoj verziji, prezentirali zašto su tako kvalitetni, zanimljivi i kul. Vrlo jednostavna formula garage rocka, odličnih solo dionica na bubnjevima, basu i gitarama parali su toplu večer i uvodili nas u nastavak sumraka. Svakako vrijedi dodati kako je pjesma Riptide najbolja za zatvaranje koncerta što je još jednom bilo dokazano. Ipak, neki drugi slušatelji ovih momaka tvrde kako je Modern Times bolja, ali jednostavno ne uklapa se u silovitost i moć zvuka koji The Black Room nudi tijekom devedeset posto svojih nastupa.

Dalje su se predstavili Gretta, Krešo i Kisele Kiše i Mandrili. Neću vas lagati i moram reći da sam njih preskočio iz jednostavnog razloga što je još uvijek bio dan, bio sam žedan i gladan, nisam preveliki fan niti jednog od navedenih bendova, svi su bili na Kontu, a razrijeđeno Karlovačko najavljivalo je brže isparavanje nego razrijeđena Ožujska. Tako sam ja ispario i nisam baš previše žalio jer je festival besplatan pa na kraju svatko sluša što hoće bez ikakve prisile. Moglo bi se ovo pripisati i neozbiljnom pristupu pri izvještavanju, ali cijeli festival je ozbiljno neozbiljan te je u prvom redu sveopća zabava na svim razinama koje poznaju marljivi studenti filozofskog i ekonomije.

Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Nešto kasnije, kako bi i trebalo biti, pala je noć. Ljudi baš nisu previše marili za koncerte, Kont je još uvijek bio pun i nikome se nije odlazilo do koncertnog prostora 500 metara dalje. Ipak, poznajem se i rekao sam si da ću otići na Urbana po već ne znam koji put. Čini se da njegova glazba baš nije za festivale u kojima studenti ne obraćaju previše pozornosti na glazbenike, ali Urban je uspio, kao i većinu puta do sada, animirati prisutne, uvesti ih u koncerti i isprašiti sat i pol svojih (vječnih) pjesama. Naravno, Mala truba, S dlana boga pala si, Kundera (Atom) samo su neki od hitova koje su se našle na repertoaru, ali s obzirom na limit festivalskih satnica nije bilo previše eksperimentiranja s nekim pjesmama koje se na solo koncertima događaju. I to je dobro jer za ovaj tip festivala nije ni potrebno.

Na Priđi mi bliže, svima ugodnoj i pjevnoj pjesmi s prošloga albuma, Urban je pozvao desetak ljudi na pozornicu da otpjevaju zborski dio pjesme. U moru ljudi koji su bili ispred pozornice, za dolazak na pozornicu izabrana je i naša kolegica Nežić te tako dala dodatnu dimenziju cjelokupnom događaju te dokazala da su i novinari samo ljudi koji ponekad vole zapjevati, a ne samo imati naoštreno pero. Sloboda glazbenim novinarima! Uživanje je završilo još jednom pjesmom koja ima veze sa zborskim pjevanjem, ali do toga je došlo ponajviše zbog popularnosti teksta pjesme i brzog pamćenja istog. Da, Budi moja voda po petstoti put u životu i još nije dosadno, niti će ikada biti.

Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Zbog sveopće vremenske izgubljenosti (nepostojanje točne satnice!!!) nisam uspio doznati kada bi se dečki iz High 5 trebali pojaviti na unutarnjoj Warehouse pozornici pa su nažalost i oni propušteni. Nastup Elementala bio je prije Urbana, ali problem posljedično-uzročnog slijeda događaja je takva da su komotno mogli biti ostavljeni za sam kraj. Rasturili su pozornicu, Remi i Shot bili su dobro raspoloženi i na krilima novog albuma i odličnih novih pjesama, zaslužili su samostalan koncert u Rijeci da potvrde svoje znanje na nešto dužoj stazi. Postolar Tripper je klasični skoči pjevaj bend s reggea i ska zvukom s kojim ne možete promašiti kada želite da se ljudi umore, ali problem je kada ih stave da sviraju daleko iza ponoći. Da ne bi bilo zabune, vladala je poprilična gužva ispred stage još od ranije, ali ponekad nemate volje do kraja čuti ono što se prije par mjeseca čuli u klupskom prostoru.

Ne znam što svi vide u miksanju tuđih stvari i onda ih pretvarati u svoje plesne hitove, ali Alle Farben to radi. Naravno, ima iznimka, ali previše sam se naslušao razno raznih DJ-a koji bi od pjesme napravili kuršlus i zabavili podivljale mase tako da rade to što rade na pozornici, a to je vrijedno stiskanje i prčkanje po mixeru, stavljanje slušalice na jedno uho, dizanje ruku u zrak i slične po špranci napravljene stvari. Svejedno, ljudi su plesali i bili sretni, a to je na kraju jedini pokazatelj je li bilo dobro ili ne. S obzirom da je danas repertoar nešto žanrovski drugačiji, a i subota je, vjerojatno će još više ljudi nahrupiti u okolne ulice, a samim time, kad čuju dobru melodiju, možda doplutaju do pozornice i usude se zabaviti uz zvukove Zabranjenog pušenja, Jonathana, Majki, TBF-a i ostalih, dobro nam znanih, proizvođača dobroga zvuka.

Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari