novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Student Day Festival (2. dan): Završetak u studentskom stilu

Foto: facebook.com/StudentDayFestival
Vrijeme čitanja: 3 minute

Drugi i ujedno završni dan riječkog Student Day Festivala dodatno je poboljšao dojam kako se stvari kreću u pravom smjeru. Daje se prostora mladim bendovima, dovode se veća imena s regionalne scene, žanrovski je festival vrlo raznolik i svatko može pronaći nešto za sebe. Bila je to još jedna prava proljetna večer i bio je užitak ponovno krenuti prema gradu i dokovima, iako se dan prije također tulumarilo do kasno u noć. Vesela atmosfera bila je prisutna duž cijele ulice koja vodi prema koncertnom prostoru pokraj Ex-porta i prvi koje smo uhvatili bili su domaći dečki iz Jonathana. Točnije, ciljano sam krenuo na njih jer novi album je na putu, a to znači da ćemo sigurno čuti neke nove pjesme. I opet, naravno da nisu razočarali već su u svoj set od 45 minuta utrpali emocija koliko je bilo moguće. Jonathan je velika stvar za riječku i hrvatsku scenu te se zaista nadam da će uspjeti vani. Njima ne treba dugo da vas uvuku u svoj svijet, a najbolje se to vidjelo nakon uvodne pjesme koja je nova i nisam uspio saznati ime, ali oduševila je sve prisutne.

Nakon njih došlo je do zbrke s rasporedom. Po rasporedu trebao je biti TBF, ali prije njih su ipak uskočili Goran Bare i Majke. Bare je sa svojim bendom, koji u posljednje vrijeme često mijenja članove, ostvario kemiju s publikom na njemu specifičan način. Prorok je to koji Hrvatskoj treba, rokenrol je to kojoj je našoj sceni potreban i Majke bi mogao slušati još najmanje stotinu puta, iako već znam na koje će se stvari osvrnuti Bare te kako će proći solaža na gitari. Ta vrsta predvidljivosti je nevjerojatno privlačna i nadam se da su trenuci kada Bare nije mogao održati koncert do kraja daleko iza njega. Ponovno trebam naglasiti kako je svirka na festivalima nešto drugačija od solo koncerata pa su tako svirani doslovno samo hitovi – Zbunjen i ošamućen, Ja sam budućnost, Budi ponosan, Teške boje, Vrijeme je da se krene – pjesme su koje publika prihvaća bilo kada i u bilo koje vrijeme.

Foto: facebook.com/StudentDayFestival
Foto: facebook.com/StudentDayFestival

Malo splitskog đira donijeli su dečki iz TBF-a. Lirički i svirački savršeni, ako izbacimo neke nebuloze poput Veseljka i sličnih pjesmuljaka koji im nisu bili potrebni, oni su već dugo čvrsto na zemlji, zabavni, pozitivni i otvoreni bend koji vas može zabaviti i ako niste obožavatelj. Ipak, ne mogu se oteti dojmu da su neke starije pjesme puno snažnije i efektnije kod publike pa se može reći kako se sa zadnjim albumom „Danas sutra“ ljudi još traže. Sve u svemu, TBF ima vjernu publiku i bezuvjetnu podršku u svome radu pa ih je uvijek lijepo vidjeti na ovakvoj vrsti festivala. Nakon njih, na glavnu pozornicu došlo je Zabranjeno pušenje. Kako sam dan prije rekao da mi je dosta DJ-eva, jučer se dogodilo da sam Pušenje zamijenio s Pig&Dan. Iskreno, nikad prije čuo za njih, ali otišao sam u ruševno zdanje Ex-porta s niskim očekivanjima i nadom kako će biti manja navala na šank.

Zagušljiva i vruća atmosfera dodatno je pojačana kada je na scenu stupio Igor Tchkotoua zvan Pig te započeo odiseju za miksetom. Iznenađujuće, zvuk je bio odličan, atmosfera plesna i živa, i nisam mogao ništa drugo nego prepustiti se jednosatnom skakanju i pokretima svojstvenim za plesanje na takvu glazbu. Kada sam izašao Zabranjeno pušenje je taman završavalo nastup i vidio sam da se količina ljudi vani poduplala. Uspjeh ovog festivala pokazatelj je da se i s besplatnim upadom mogu dovesti dobra imena koja će zainteresirati širok krug ljudi. Ozvučenje je u oba dana funkcioniralo jako dobro s tendencijom prema odličnom, iako izgled same pozornice nije baš spektakularan. Bilo je tako gotovo sedmo izdanje ovog riječkog festivala koji se prometnuo u jedan od bitnijih događaja tijekom godine u zaljevskom gradu. Kako je svake godine sve bolje, što je kontra svemu onome što se događa u društvu, začudilo bi me kad bi sljedeće godine trebao reći: „Prije je bilo bolje.“ Palac gore za festival i organizatore!

Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari