Istaknuto
22.04.2018.

Iza imena Tyger Lamb stoji zagrebačka četvorka čiji je prvijenac "Born Into This" na putu. Album još nije vani, no mnoga vrata već su im otvorena. Upoznajte se s njima dok su još polu-anonimni i nepoznati, prije koncerta 3. svibnja u Vintage Industrial Baru.

13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

Izvedbene umjetnosti

“Malena” (Gavella): Odličan poziv na društvenu promjenu

26.01.2016. Tim HrvaćaninFoto: www.gavella.hr

Kazalište Gavella 22. je siječnja premijerno izvelo predstavu “Malena” autora i redatelja Mislava Brečića. U njegovom novom tekstu glavni je lik bezimeni mladić (Filip Križan) koji uništavanjem prijevoznih sredstava i infrastrukture – automobila, vlakova, aviona, zračnih luka, željezničkih pruga – namjerava spasiti svijet od svih idiotskih –izama, poput fašizma. No, predstava je i puno više od toga. “Malena” je alegorijska kritika neoliberalnog kapitalizma koji čovjeka sustavno iskorištava pod izlikom neprekidnog društveno-ekonomskog rasta i napretka.

Iako utemeljena na utopističkoj ideji koja se izvan konteksta čini i pomalo apsurdnom, poruka predstave krajnje je jednostavna, razumljiva i primjenjiva – autor upozorava na nedostatak komunikacije i toplih ljudskih kontakata u ubrzanom tehnokratskom svijetu u kojem ljudi, nezadovoljni vlastitom svakodnevicom i nametnutim ulogama, više nisu naviknuti na to da bi usporili, osvrnuli se oko sebe, porazgovarali s nepoznatim prolaznikom ili jednostavno uživali u radosti trenutka. U početku su svi bijesni na poteze glavnog junaka, no s vremenom su se ljudi naviknuli na to da šeću, naučili su jahati, počeli su se više družiti, a u tim su aktivnostima izašli iz okvira vlastitog komfora, no ponajprije iz zatvora vlastitih misli i negativnosti, što je također u skladu s porukom predstave.

Foto: www.gavella.hr

Foto: www.gavella.hr

Brečić predstavu nije izgradio na suosjećanju s likovima jer oni nisu napravljeni tako da bi se gledatelji u njima mogli prepoznati, već kritika nadilazi hrvatski društveni kontekst i usmjerena je na razumijevanje ili prihvaćanje ideja i vrijednosti za koje se likovi bore ili koje oni predstavljaju. Istovremeno, zbog trenutnih društveno-političkih događaja te kritičkog odnosa teksta naspram ideoloških opredjeljenja, predstava ispada iznimno aktualna. Kroz bezimenost likova ističe se i to da svatko od nas može postati herojem i potaknuti sebe ili nekog drugog na promjenu.

Kontradiktorno, glavni junak za ostvarenje svog revolucionarnog i u suštini pacifističkog cilja pribjegava uništavanju javne i privatne imovine, no pritom ni u jednom trenutku ne ostavlja agresivan dojam niti glorificira nasilje, što se i naglašava napominjanjem da u njegovim akcijama nikada nitko nije stradao. Iako naš junak u više navrata izvikuje razne, često aktualne i nedvosmislene parole, te poziva nezadovoljni narod na revoluciju, “Malena” ne ostavlja dojam pamfletnog teksta, već je taj socijalni i aktivistički moment izvrsno uklopljen u priču o snazi ljubavi i njenim raznim oblicima, bila to romantična ili roditeljska ljubav.

Upravo se iz toga razvija motivacija bezimenog junaka, Sina, koji s jedne strane dolazi iz nefunkcionalnog braka u kojem roditelji svog sina, oslijepljeni vlastitim frustracijama i nerealiziranim željama, gotovo pa nisu primjećivali, a s druge strane susreće Malenu na početku svog revolucionarnog puta, u kojem je ustrajao zbog nade u drugi susret sa svojom voljenom, kada će svijet učiniti ljepšim mjestom.

Foto: www.gavella.hr

Foto: www.gavella.hr

Mijenjajući svijet, Sin je uspio promijeniti i vlastite roditelje (Ksenija Pajić i Sven Medvešek), koji su od početnog šoka i razočaranja njegovim postupcima istima postali oduševljeni, s ponosom ističući da je on njihov sin, iako ga nakon uvodnih prizora nikad više nisu uživo vidjeli. Osim toga, i sami su pronašli sreću u ljubavi, za što im je trebalo samo malo hrabrosti i odlučnosti, što je također jedna od poruka predstave. S obzirom na velik broj paralelnih radnji i likova, odnos Malene (Anja Đurinović) i Sina na kraju je nekako pao u drugi plan, svodeći se na nekoliko situacija u kojima razmjenjuju pisma i poruke koja srećom ipak nisu previše sladunjava, pa čak i pružaju dobar kontrast drugim slojevima radnje.

No, središnja figura predstave koja povezuje sve spomenute likove zapravo je lik Inspektora (Ozren Grabarić). On pokreće radnju svojom istragom i pokušajima da ulovi Sina, koji je na kraju uspio i njega promijeniti. Osim zbog utjecaja u radnji, lik Inspektora nametnuo se i zbog odlične glumačke izvedbe Ozrena Grabarića. U pomalo karikaturalnoj izvedbi Grabarić je nevjerojatno šarmantan i uvjerljiv, naprosto zavodi gledatelja svojom specifičnom bojom glasa i urnebesnim gestama te replikama. Lik Inspektora u potpunoj je suprotnosti s mračnim i zastrašujućim likom majstora ceremonije iz ZKM-ovog „Hinkemanna“, no Grabarić je u obje izvedbe podjednako uvjerljiv i dominantan, gotovo s lakoćom izbjegavajući neku tipsku karakterizaciju. Ova je sezona definitivno njegova i ne bude li za ove uloge nagrađen, bit će to veliki propust.

Foto: www.gavella.hr

Foto: www.gavella.hr

Inspektoru u istrazi asistira policajac (Filip Šovagović), a na neki način kontrira Zbor (malih ljudi?). Zboraši su komentatori društvenih zbivanja, nezadovoljna masa koja traži promjene i kao svog vođu prepozna Sina. Njihova podrška nije jednodimenzionalna ili bezuvjetna jer kroz predstavu varira od oduševljenja do sumnjičavosti i gubitka povjerenja, a ni članovi Zbora nisu bezlična masa, već kroz kratke replike koje povremeno razmijene između songova razvijaju prepoznatljive mini-karaktere koji nisu klišeji ni stereotipi. Glavna zadaća Zboraša ipak je izvedba songova koje potpisuje Stanislav Kovačić, a žanrovski variraju od brzih, gotovo punkerskih budnica do nevjerojatno urnebesne new-age balade Jebo jogu s oduševljavajućom izvedbom Živka Anočića, u briljantnoj sceni za koju pohvale svakako zaslužuje i redatelj.

Osim uz veliki udio glazbe, čemu svakako doprinosi Brečićevo iskustvo kao redatelja radiodrama (pojedini likovi poput Inspektora imaju svoju glazbenu temu), redatelj je dobar ritam i dinamiku predstave uspostavio upotrebom suvremenih i sveprisutnih kazališnih rekvizita poput mikrofona i kamere, no njihovo prisustvo nije nametljivo, već ih primjereno koristi Sin prilikom objavljivanja i dijeljenja svojih revolucionarnih manifesta. Scenografkinja Tanja Lacko, nagrađena prošle godine Nagradom hrvatskog glumišta za scenografiju predstave „Kristofor Kolumbo“, nije imala puno posla s obzirom na to da se na ogoljenoj sceni jedino izmjenjuju pokoji rekviziti poput kovčega i šešira. Dojmljivo je rješenje s poluprozirnim platnom preko kojeg se projiciraju Sinovi manifesti, dok ih on izgovara u kameru sa stražnje strane tog platna.

Kostimografkinja Marita Ćopo obavila je vrlo dobar posao s mrvicu stiliziranim kostimima koji odlično odgovaraju karakterima likova, od odijela (i čarapa!) Inspektora, preko slatkog kompletića Malene i večernjih haljina očeve Ljubavnice (Dijana Vidušin), do Sina u njegovom buntovničkom kaputu. Korektno je svoj posao odradio i oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik, čija rasvjeta decentno podcrtava dramatičnost određenih situacija, dok je Jasenko Rasol autor nekoliko zabavnih video projekcija koje ipak ne treba u potpunosti otkriti.

Foto: www.gavella.hr

Foto: www.gavella.hr

Poput prošlogodišnje predstave Saše Anočića „Nas dva i ja“, i “Malena” pomalo asocira na dječju predstavu zbog jednostavnog jezika i poučne priče koja se svima razumljivo izlaže, nudeći bez viška riječi i stilskih figura izravnu poruku i kritiku. Zbog toga bi se u budućnosti ovaj tekst lako mogao adaptirati za dječje kazalište, prekroji li se par lascivnih prizora i možda smanji broj detonacija. No, kvaliteta teksta podjednako se očituje u njegovoj duhovitosti, kao i u nekoliko izrazito lucidnih i zapanjujuće razboritih replika poput razmišljanja glavnog junaka o religiji i znanosti koje naprosto moram citirati: „Bog je uvijek prisutan ili nije nikad prisutan, ovisno o tome smatrate li da bog postoji ili ne. S druge strane, sunce je ponekad tu, a ponekad nije, no znate da uvijek postoji“.

Kao preporuka za kraj, “Malena” se može svrstati u kategoriju predstava poput Anočićevih “Kauboja”, prvenstveno zbog toga što je riječ o inteligentnoj komediji koja sadrži i socijalnu notu, uz izraženi autorski rukopis i domišljata scenska rješenja koja cijelu predstavu čine dinamičnom i primamljivom. Svemu tome doprinose i dobre glumačke izvedbe cijelog ansambla zbog čega sat i pol predstave gotovo pa neprimjetno prođe. Osobno vjerujem da je riječ o novom Gavellinom hitu i nadam se da će još dugo uveseljavati brojnu publiku.

(Visited 1.336 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(38 votes, average: 3.658 out of 5)

Komentari