Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Film

“Oppressed Majority”: Seksizam naš svagdašnji

16.02.2014. Lucija Curavić
Oppressed majority/ screenshot

Oppressed majority/ screenshot

Pitanje za muške čitatelje: Koliko puta su za vama zviždali, komentirali vaše tijelo nasred ulice, pokušavali vas na silu poljubiti i dodirnuti, pod opravdanjem da ste dužinom svoje odjeće to sami tražili? Rijetko, ako ikada. Ove situacije rezervirane su za nju. Djevojku, sestru, majku. Jer koliko god se mi zavaravali da je seksizam stvar prošlosti, u jednom njenom prosječnom danu prilično je aktualan. U izmijenjenom obliku, ali i dalje gorko prisutan.
Majorité Opprimée ( Potlačena većina ) francuske redateljice Eléonore Pourriat kratki je film koji svijet okreće naglavačke, stavljajući muškarca u navedene nezavidne situacije. Radeći to, Pourriat svakako odlazi u ekstreme, što ima savršenog smisla jer je autorica prije svega željela da film bude zastrašujuć. Na ideju da ga snimi došla je kad je shvatila koliko je njenom mužu teško povjerovati u učestalost njenih osobnih iskustava i stresu koji dolazi s njima, koji iz nekog razloga šutke podnosi. Slučaj je htio da prije nego dođem kući i pogledam film, na putu s posla momci iza mene dobacuju nemaštovite komentare. Alarmantnija od sadržaja njihovih kvazi ghetto dobacivanja bila je činjenica da se osjećaju potpuno slobodno da takvo što naprave. Najviše uznemirava činjenica da nisam ništa rekla, čak ni vlastitom dečku kada sam došla kući. Bila je to gotovo standardna pojava koja nije vrijedna prepričavanja, već s uzdahom ”seljačine” stavljena u ladicu s ostalim šarmantnim iskustvima. Koliko žena slično šuti? Prešućuje još mnogo gore situacije? Možemo li se uopće čuditi što su normalni muškarci, koji su ipak u većini, iznenađeni istinom koju Majorité Opprimée otkriva?
U ovoj alternativnoj stvarnosti sve su žene zle, ali samo zato da se naglasi bol koju žrtva osjeti, nikako da se dođe do zaključka da su svi muškarci isti. Živjeti u seksističkom svijetu ne znači nužno da seksualni predatori vrebaju iza svakog ugla i da žene nemaju pravo glasa. Seksizam često ulazi na mala vrata i potkrada se i najboljima u redovima naših dragih muškaraca. I zaista, većina njih priznaje da nakon gledanja filma drugačije gledaju na ”seksualnu pozornost koju nam daju, priznavši kako često zaboravljaju na prefiks neželjena.”
Ostaje pitanje o potlačenoj većini: Ako su oba spola zgrožena, zašto i dalje šutimo?

your silence eill not protect you

Komentari