Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Recenzija – ’25’ (Adele): Ispravljanje prošlosti pomoću pjesama

23.11.2015. Filip KušterFoto: facebook.com/adele

Adele Laurie Blue Adkins se do 2011. godine smatrala mladom pjevačkom nadom, koja je s prvim albumom „19“ napravila dobar posao, dala ljudima da čuju njezin moćan glas i eventualno ostala u sjećanju po Chasing Pavements. Tri godine nakon, doživljava trijumf u vidu albuma „21“. U tom trenutku ostvarila je sve što pop/soul zvijezde ne mogu u dvadeset godina karijere. U 2011. nije postojao kafić u kojem niste čuli Someone Like You, Rolling in the Deep ili Set Fire to the Rain. Njezine tužne balade, s naglaskom na soul i pop ulazile su u uho brže od treptaja oka, pokorila je sve glazbene ljestvice u više od 30 država, osvojila je Grammy za album godine, Britanski album godine i Brit Award. K tome možemo još dodati Mercury Prize.

Uglavnom se u svojim stihovima koji su se većinom doticali (izravno i neizravno) njezinog bivšeg dečka obogatila za tri života, pretekla mnoge bivše kraljice i princeze glazbe te je to postala sama. Iako svojim izgledom nije nikad odavala takav dojam, časno je preuzela takve titule, odradila koncerte koji su mnogi gledali i slušali sa suzama u očima te se nakon operacije glasnica povukla. Nakon gotovo dvije godine konstantne Adele (2011. i 2012.), nestala je iz glazbenog, a još manje se znalo o njezinom privatnom životu. Kako je za žuti tisak sasvim normalno da se sve zna o životima slavnih, Adele je savršeno kontrolirala taj segment i u javnosti je bila rijetko. Nakon rođenja djeteta maknula se iz Londona i najviše se posvetila svojem sinu. U međuvremenu, 2013. godine, dobila je Oscara za pjesmu Skyfall koja se nalazi u istoimenom filmu o Jamesu Bondu.

Godina 2014. je također prošla u potpunoj tišini. A onda je nakon četiri godine čekanja, spisateljske blokade, odgajanja i ponovnog zaljubljivanja ponovo stupila na scenu 23. listopada s ultimativnim hitom Hello koji se nalazi na repeat listi mnogih njezinih obožavatelja i onih koji su je tek sada otkrili. Kada bismo saželi album na jedan veliki hit, onda bi u početku to odmah bio taj „it’s me“ i povratak na stanje uma radiopostaja od prije tri-četiri godine. Mora se priznati da nas je Adele iznenadila kao nikad prije. Sa svojim mnogobrojnim producentima (Danger Mouse, Mark Ronson, Samuel Dixon, Paul Epworth…) napravila je najveći odmak od onoga što je radila u prošlosti.

Album „25“ bazira se na ne toliko čestoj formuli jer nakon Hello s kojom se čini kao cura od 25 godina, počinje s neuobičajenom R&B poskočicom, posve iznenađujućom za nju. Izdanje je i sama nazvala nečim što će ispraviti sve ono što je ili nije napravila. Nekako mi se zato pjesma I Miss You ne uklapa u cijelu tu priču jer zvuči previše producirano i da je se htjelo napraviti drugačijom od onoga što smo već imali priliku za čuti od Britanke. Na prvu album može zvučati novo te se činiti kao veliki zaokret u njezinom radu, ali s vremenom to je stara Adele, koja je puno toga proživjela u razdoblju unazad par godina. Razumljivo je da su se sada producenti više ravnali po njoj nego ona po njima, jer je u međuvremenu stekla preveliku reputaciju – i baš zato ćete imati priliku čuti pjesme poput Send My Love (To Your New Lover) i Sweetest Devotion. Naravno na „25“ možete čuti i klasičnu Adele uz pratnju glasovira (Remedy i All I Ask) i akustične gitare (Million Years Ago), pa ako želite čuti kako zvuči odrasla Adele, svakako će te pjesme biti neki od vaših favorita.

Čini se da je sama pjevačica izgubila dobar dio svoje mladosti zbog svoje karijere, konstantnog rada na albumima, nastupa i raznih popratnih sadržaja koji opterećuju glazbenike koji u razmaku od par godina postanu pre-popularni i za sebe. Na sreću, na Adele se to okarakteriziralo povučenijim pristupom, bez nekih skandaloznih izjava ili problematičnog ponašanja pa cijeli album zvuči za većinu dosadno. I ne bi pretjerivali kad bi rekli da je dosadan jer jednostavno nema ultrapamtljivih refrena, ni jakog singla poput Rolling in the Deep. Početna numera je ovdje da zamijeni Someone Like You, a vjerojatno će se mnogi zadovoljiti i s When We Were Young te grandioznom River Lea. Problem je možda u tome što se Britanka dosta često u svojim stihovima vraća u prošlost, a to je nešto što smo već čuli. Njezini stihovi dovoljno su pametni da ne možemo govoriti o reciklaži starog materijala, ali ljestvica je bila previsoko postavljana i trebalo se tako povučenoj osobi, kao što je ona, oduprijeti pritisku i pristupiti stvaranju novog materijala čistog uma.

Iako je Hello imala jaku podršku u sjajnom spotu pod redateljskom palicom Xaviera Dolana, to nikako ne umanjuje dojam da je pjesma možda jača od svega što je Adele do sada napravila. Time je pokazala da i sad može, ako hoće, imati hitoidni album koji pokorava ljestvice diljem svijeta. Sigurno joj nije bila namjera razočarati obožavatelje, ali mnogi se u svemu nakon prve pjesme hoće ili već jesu razočarali. Njezin dosta uski spektar onoga o čemu želi pjevati možda je jedan od problema sveopćeg prihvaćanja ovog albuma, ali zasigurno i žanr u kojem opstaje nije neko mjerilo uspjeha.

Foto: facebook.com/adele

Foto: facebook.com/adele

Osjećaj je takav da je nostalgija dosta često zeznuta stvar s kojom se, još relativno mlada pjevačica, bori pa je u svemu tome napravila neki kompromis sa suradnicima i ponudila više sebe, a manje onoga što glazbena industrija godinama gura. Sumnjam da će ikad skrenuti u neke drugačije vode, ali s obzirom na dosadašnje uspjehe, nitko ne može garantirati što će biti s njom za deset godina. Životna iskustva još su glavna nit vodilja onoga što Adele Adkins daje i to se čini vrlo iskreno. Ako nekome nije to nije dovoljno, glazbeni svijet je dovoljno velik za pronaći nježnijeg i iskrenijeg izvođača, ali ćete u usporedbama s drugima vidjeti (i čuti) da lijepa i mlada Britanka to čini emotivnije i savršenije. Na stranu sve do sada rečeno, ako ste u teškom periodu života ili imate nekog bliskog u ova hladna vremena, možete mu preporučiti da presluša (ili mu kupite „25“ za Božić!) novu Adele, koja nas po treći put upoznaje sa svojim problemima, nadanjima i analizom prošlosti.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(11 votes, average: 4.455 out of 5)

Komentari