Istaknuto
23.10.2017.

Oliver Frljić režirao je u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru klasičnu Euripidovu tragediju kao predstavu o društvu u kojem je žena građanin drugoga reda. "Medeja" je na ovogodišnjim Gavellinim večerima osvojila nagradu za najbolju predstavu i za najbolju žensku ulogu.

19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

Glazba

Recenzija – Peter Hook and The Light: Opravdano naslijeđe Joy Divisiona

23.03.2013. Tim Hrvaćanin
Foto: Tim Hrvaćanin

Foto: Tim Hrvaćanin

Počevši točno u 21:30, kako je bilo najavljeno, izvedbom posljednje pjesme Joy Divisiona (Ceremony, za neupućene), Hooky i prateća mu ekipa stvorili su u ugodno popunjenom Pauku nostalgičnu atmosferu nabijenu pozitivnom energijom. Moglo bi se sad raspravljati o tome koliko su za to bili zaslužni sami izvođači, a koliko je u stvari vrijedno i važno naslijeđe Joy Divisiona više od 30 godina nakon raspada benda, činjenica jest da je svirački i izvedbeno koncert bio odličan.

Hook u frontmenskoj ulozi

The Light čini grupa dobrih glazbenika koji su odlično reinterpretirali Divisionove stvari, a Hooky se napokon, nakon sviranja basa u Joy Divisionu i New Orderu, našao na sredini pozornice u frontmenskoj ulozi, što je svojevrsni paradoks. Nije Hooky odbacio bas, ali je nažalost samo započinjao pjesme svojim riffovima i povremeno zasvirao između pojedinih strofa, dok je prateći basist odrađivao većinu posla. S druge strane, Hooky je otpjevao sve pjesme, i to, na iznenađenje prisutnih, nevjerojatno vjerno interpretiravši vokal pokojnog Iana Curtisa (što je zasigurno bio jedan od ključnih faktora koncerta).

Ozvučenje je bilo veoma dobro, sve je bilo posloženo baš kao što zvuči na legendarnom “Unknown pleasures”, iako je u pojedinim trenucima bilo mrvicu prebučno, kada su instrumenti gušili jedni druge, jer za razliku od punka, koji je sirova buka i eksplozija, post-punk bi u sebi trebao nositi dozu estetske profinjenosti, uz koju svi instrumenti dolaze do izražaja.

Foto: Ivan Delić

Foto: Ivan Delić

Nakon nekoliko uvodnih pjesama iz ranije faze benda, središnji dio koncerta bila je kompletna rekonstrukcija spomenutoga albuma “Unknown pleasures”, nakon čega su uslijedila dva bisa. Na prvom su dečki odsvirali nekoliko pjesama s albuma “Closer”, a na drugom su, ekskluzivno po želji publike, odsvirali pjesmu Atmosphere, te završili sve singlovima Transmission i Love will tear us apart, legendarnim himnama koje su prisutne dovele u delirij (uključujući i autora ovih redaka).

Za promjenu je lijepo čuti sve te pjesme uživo, a ne po tisućiti put na nekoj slušaonici

Joy Division je specifičan bend, koji je svoju glazbu gradio na tmurnom okruženju mančesterske radničke klase te ju je zavio egzistencijalističkom tjeskobom i boli. Trideset godina poslije te pjesme i albumi nisu nimalo izgubili na svojoj snazi i autorskoj upečatljivosti, naprotiv, njihov je status zasluženo dosegnuo mitsku veličinu, uz to što sve poklonike tjera na “epileptični” ples u post-punk ritmovima. Svemu ovome potvrđuju sve generacije prisutne u Pauku, od srednjoškolaca do onih pred mirovinu, pa sve do samog Petera Hooka. Jer u konačnici ovo nije više od tribute benda, kojeg čine jedan ocvali basist-wannabe-pjevač i nekoliko dobrih, ali nepoznatih glazbenika. S tom razlikom da je taj basist i sam legenda, te je koautor svih izvedenih pjesama. I da je za promjenu lijepo čuti sve te pjesme uživo, a ne po tisućiti put na nekoj slušaonici u nekom zadimljenom klubu.

Foto: Ivan Delić

Foto: Ivan Delić

Komentari