Retropetak: Seks, droge i životne lekcije („Y tu mamá también“, A. Cuarón)
Iako se Y tu mamá también bavi temom koja je već puno puta prožvakana, Alfonso Cuarón (Gravity, Harry Potter i Zatočenik Azkabana) u ovom filmu daje mnogo više od puke priče o (seksualnom) odrastanju dvojice napaljenih tinejdžera. Svojim filmom odlazi dalje i dublje od uobičajenih holivudskih zašećerenih priča o tinejdžerskim putenim maštarijama koje bi publika trebala smatrati kontroverznima i zabavnima te tako stvara iznimno eksplicitnu, ali prirodnu priču o nespretnosti i isprepletenosti seksa, života i smrti.
Stoga pretjerano i ne čudi što je postojala doza zabrinutosti kada je tri godine nakon izlaska Y tu mamá también preuzeo redateljsku ulogu za treći nastavak o najdražem nam čarobnjaku iz djetinjstva Harryju Potteru, upravo na dijelu priče kada sve postaje mračnije i ozbiljnije. Roditelji su valjda smatrali da će Cuarón mlade čarobnjake poslati na put seksualnog otkrivenja. Ipak, dokazao se kao svestrani redatelj neopterećen svojim prijašnjim ostvarajima, poslavši kasnije Sandru Bullock u svemir, za što je bio okrunjen i Oscarom.
Mlađe je slađe?
Y tu mamá también prikazuje nekoliko dana u životu dvojice adolescenata: Tenoch (Diego Luna) i Julio (Gael García Bernal) opraštaju se od svojih djevojaka koje odlaze na ljetno putovanje u Italiju i ostavljaju njih dvojicu da bolno žude za njima. Ljeto je, Tenochu i Juliu je dosadno, imaju auto i besposleno dokoličare te se zabavljaju uz malu pomoć trave. Tenoch je sin političara, pa se njih dvojica nađu na nekom otmjenom vjenčanju i tamo upoznaju Luisu (Maribel Verdú), ženu Tenochevog rođaka.
U želji da je pridobiju, izmisle priču o putovanju na izmišljenu plažu koju nazovu „Heaven’s Mouth“ i pozovu je da ide s njima. Ona ih isprva, očekivano, odbije, ali nakon što sazna da je muž vara, idući dan pristaje otići s njima na njihovo izmišljeno putovanje i na tom petodnevnom izletu njih se troje jako dobro upoznaju, što fizički, što mentalno, a Luisa pokaže i nevjerojatno visok prag tolerancije na nezrele adolescentske ispade. Ostatak se radnje odvija u autu i na cesti ili u njihovoj neposrednoj blizini.
Slojevitost priče
Na samoj površini ovo je jednostavna priča – dva 17-godišnjaka pokušavaju ostvariti sve svoje seksualne fantazije, a starija je žena nekim čudom pristala na to. Naučit će ih da žene nisu trofeji, kako da poštuju svoje partnerice, budu nježni i da je „najveće zadovoljstvo pružati zadovoljstvo“. Dečkima je sve to urnebesno smiješno, ali ipak se čini da njene riječi dolaze do njihovih mozgova zamućenih cigaretama, travom i alkoholom.
Međutim, to nije jedina strana priče koja nam se otvara. Napušena trabunjanja u autu redatelj često naglo prekida pripovjedačevim osvrtom na nešto iz unutarnjeg života protagonista ili pak iz neposredne okoline. Česta tema tih osvrta smrt su i tragedije, naglo prekinuti ili teški životi, a hladna objektivnost kojom ih pripovjedač iznosi u oštrom su kontrastu s iznimno usijanom atmosferom u autu.
Zahvaljujući tim kratkim pripovijedanjima gledatelj bolje upoznaje likove, shvaća neke njihove motive i dobiva potpuniju pozadinsku priču. Ti prekidi i objašnjavanja okolnosti u kojima se likovi nalaze, ne ometaju priču i ne djeluju suvišno, već se savršeno uklapaju. Stvara se gorko-slatka atmosfera i slika Meksika koji je u kontrastu s dobrostojećim protagonistima prepuštenima hedonizmu. Ti nam kratki uvidi pokazuju političku, ekonomsku i socijalnu sliku Meksika 90-ih godina, potpuno zanemarenu od strane protagonista vođenih tjelesnim sokovima.
Tko tu koga?
Y tu mamá también pršti seksualnom energijom, nezrelost dvojice protagonista je i više nego evidentna, a njihovo mačo busanje djeluje djetinjasto i smiješno, ali simpatično. Čitav film zapravo odiše prirodnošću, pa se gledatelj u nekoliko navrata može zapitati ima li ovaj film uopće scenarij ili je sve samo jedna velika improvizacija. Kemija među trima protagonistima je neizmjerna, što je djelomično rezultat i toga da su Gael García Bernal i Diego Luna odmalena najbolji prijatelji, pa njihovi Julio i Tenoch djeluju tako neizvještačeno. Pomaže i genij snimatelja Emmanuela Lubezkija koji dugim kadrovima i korištenjem prirodne svjetlosti dodaje osjećaj prirodnosti priče.
Međutim, sve u cjelinu povezuje Maribel Verdú svojom Luisom. Ona u priču unosi dozu zrelosti i tragičnosti, njena je tuga sveprisutna i onda kada zadirkuje svoje suputnike i kada se zajedno s njima smije. Ona je najbliže što imamo pripovjedaču od svih likova, jer Tenochu i Juliu želi prenijeti životne mudrosti koje je uspjela skupiti u ovih deset godina više koje je provela na svijetu od njih. Na kraju se filma ispostavi da je za to imala svoje motive ili barem Cuarón daje gledatelju slobodu da si to tako interpretira. Također, zahvaljujući njoj osvješćujemo homoerotske tenzije među dvojicom protagonista na koje nam redatelj aludira, a koje si oni ne žele priznati.
Osim što se pitamo zašto Luisa toj napaljenoj djeci drži životne lekcije, možemo se upitati i što smjera redatelj. Zašto nam priča priče naoko nevezane za protagoniste, ali koje se savršeno uklapaju u sveopći narativ? Je li nas svojim filmom ceste i pričom o seksu namamio u priču o Meksiku? Svejedno ne zanemaruje svoje likove i daje im prostora da se svađaju, mire, odrastaju i razvijaju, a gledatelju užitak vrhunske priče.
Ljepota tragičnosti života
Cuarón u konačnici s Y tu mamá también stvara jedan politički i socijalni komentar, istovremeno prikazujući nedotjeranu realnost života. Zapravo možemo zahvaliti Hollywoodu što ne dopušta snimanje ovakvih sirovih filmova, jer je Cuarón bio primoran vratiti se rodnom Meksiku i uspio s puno ukusa usred sve te golotinje i ekscesivnog hedonizma prikazati gledatelju neamerikaniziranu priču o ljepoti tragičnosti života.
