Ziher playlista: Ako ne mogu plesati kao žena, ne želim biti dio vaše revolucije

Postoji li savršena playlista koja govori o osnaživanju žena u suvremenom glazbenom svijetu? Postoje li glazbenice koje iskreno zastupaju taj pojam kroz glazbu? Feminizam u posljednjih pet godina glazbene industrije neminovno postaje dominantna tema. Iako postoji tisućama godina, feminizam u ovoj branši do nedavno vrlo je malo bio prisutan.

Moja potraga o glazbenicama feministkinjama dovela me pred zatupljen zid beskorisnih ženskih vokala, zahvaljujući medijski eksponiranoj Beyonce, ženskim bendovima poput Pussycat Dolls i Spice Girls, Keshi, Rihanni, Taylor Swift,  Nicki Minaj i J.Lo. Oblio me hladan znoj i stvorila se nervoza. Zašto? Zato što sam u jednom trenutku samoj sebi postavila pitanje: “Što su one bitno promijenile za razliku od Arethe Franklin ili Maree Stamper, osim što su twerkanje izdigle na razinu normalnog?”

Usporedna analiza: Beyonce vs. Björk

Kritika je na snazi popularizacije termina feminizam za koji vjerujem da je skrenuo s pravog puta. Na mojoj listi nema Beyonce jer je za mene Beyonce lažno upakiran proizvod koji u sjeni pjeva i govori o porukama moći žena. O odlukama da smo mnogo bolje žene od onih u koje smo mogle izrasti same. Ti trendovi su nametnuli prikazivanje i pozivanje žena kroz sintagmu objekta seksualizacije ili žene koja je izmorena ulogom majke i žene koju muž vara, a pritom ostaje s njim u braku. Kakvu moć postižemo iz upotrebe površnog feminizma koji opravdava i omogućava patrijarhat kroz tekstove njezinih pjesama? Ne, ne draga Beyonce. Nisi položila ovaj kolegij, iako si položila onaj prodavanja magle. I stoga se slažem s Annie Lennox koja proziva Beyonce feministicom bez težine.

Uzimam za primjer Björk. Žena koja se snažno identificira i suosjeća s bilo kojom drugom ženom na planeti. Žena koja, ako ljutito gleda u nekom smjeru, dovoljno je hrabra da pokaže tu istu ljutnju. Žena koja umije identificirati zajedništvo koje snosi posljedice vlastitih djela. Žena koja otvara put daljnjim analizama i kroz svoje glazbene uratke osjeća autentičnost i senzibilitet ženske moći. Njezin odgovor na pitanje jednog nespretnog novinara o autentičnosti autorstva me razveselio: “Nitko ne bi i na sekundu propitkivao autorstvo recimo K. Westa. Dok ja konstantno muku mučim s borbom o autorstvu vlastitog rada.” Drage čitatelje podsjećam na njenu raniju bendovsku fazu u sastavu Kukl.

U nastavku vas upoznajem s engleskim anarho punk bendom Poison Girls. Ženski vokal benda, Vi Subversa (pod pravim imenom Frances Sokolov), bila je u začetku benda sredovječna majka dvoje djece i pisala je pjesme koje su istraživale seksualnost i rodnu ulogu iz anarhističke perspektive. Pokazivala je potlačenost zajednice i suprotstavljala se obrascima koje nam je nametnulo društvo. Društvo koje nas ograničava i nadalje se služi ženama u interesima elite. To je već feminizam kakav bi trebao biti.

Predrasude dovode do diskriminacije

Slagali se sa mnom ili ne, sadašnjost u ženskoj glazbenoj industriji nudi prividni feminizam koji stvara jeku jedne slobodne i otvorene žene gurnute pod površinu muških izvođača. Kako starimo, tako stvaramo predrasude koje dovode do diskriminacije. Kada kao izvođačice više nismo privlačne po muškim i ženskim standardima – nismo više bitne. Biti nesretan i usamljen jest osoban izbor. Izbor koji smatram pogrešnim. Smatram da je potrebno stvoriti otpor. Taj isti otpor potaknuti će putovanje u ženi koja osjeća nepoštovanje (a ono nikada ne izlazi iz mode). Putovanje koje će ženu dovesti do nadilaženja vlastite zbunjenosti i upućivanja ljutnje u stanje inverzije. Ali ne u stanje inverzije feminističkog pokreta glazbene mašinerije.

Osobna pokusna ideja koja je formirala ovu glazbenu listu možda razbudi pokoji mladi djevojački um i odbaci današnju sliku lažnih simbola koju nam pop i svjetska glazbena industrija nameće. Drage žene i momci oslobodite taj višak odjeće sa sebe i zahvalite ljetu što je jače u rujnu nego što je bilo u kolovozu. Ljetu što donosi dašak romantike i osobne revolucije. Ženama i djevojkama za kraj poručujem da stvore identitet i akciju bez straha od improvizacije, otpuste beskorisne misli i brige na trenutak i odlutaju na mjesto gdje su boginje.

Ne duljivši – poslušajte playlistu žena koje su u glazbenoj industriji inspirirale mnoge mlade umove i pokrenule val formiranja vlastitog identiteta kroz osobna pitanja. Svoj pozdrav transformirat ću u citat Dalme Kalogjere: “Feminizam treba zaštititi od fukare.”