Oscari 2014.: Svi za jednog…
Nominacije za Oscara gotovo su uvijek posve predvidljive što ih čini i malo dosadnima. Sve dodjele nagrada koje prethode toj najvećoj i najrazvikanijoj dat će prilično realan uvid u miljenike Akademije. Jedino što zna iznenaditi je sama dodjela nagrada jer u tom slučaju, većina je ljudi nezadovoljna i smatra da je trebao pobijediti neki drugi glumac, glumica ili film.
Ove godine imamo čak i iznenađujuću situaciju s nominacijama. Matthew McConaughey, kojeg smo navikli gledati u klišeiziranim romantičnim komedijama i osrednjim akcijskim filmovima gdje ima i ne tako zapamćene sporedne uloge, uspio se uzdići iznad toka svoje dosadašnje karijere. Pomnijim izborom puno boljih uloga zaradio je nominaciju za ulogu u Dallas Buyers Club. Kad pogledamo tri godine unazad, vidi se velik skok i napredak – ne samo u odabiru njegovih uloga, već i u samoj glumi. McConaughey se više ne ustručava glumiti u nezavisnim filmovima (Killer Joe, Bernie) ili se čak pojaviti na televiziji i to u prilično hvaljenoj HBO-ovoj seriji True Detective gdje ima glavnu ulogu uz Woodyja Harrelsona. Njegov glumački talent se pokazao dalekosežnijim od zavodnika s južnjačkim naglaskom koji pokušava smotati Kate Hudson ili Sandru Bullock. Slojeviti likovi i emotivne priče kod kojih je naglasak na snažnoj poruci pokazuju da se McConaughey zaslužio naći na listi nominiranih. Pogotovo kad se uzme u obzir koliko je truda uložio u pripremu za ulogu Rona Woodroofa i to ne samo fizički, već i psihički. Previše kritičara naglašava njegovo izgladnjivanje kako bi drastično smršavio za tu ulogu i dostojno prikazao AIDS-om zaraženog i umirujućeg čovjeka. Po meni je fascinantnije čuti koliko je dugo istraživao o toj bolesti, pričao s ljudima koji se i dan danas bore s njome, čitao biografsku priču svoga lika i uspio na temelju toga svega apsolutno očarati u ovom kompleksnom, istinitom i dirljivom filmu.
Chiwetel Ejiofor drugi je na listi kojem je ovo prva nominacija za Oscara, ali je i puno izgledniji dobitnik od McConaugheyja. Akademija voli davati zlatne kipiće filmovima koji se tiču američke povijesti, a pogotovo onima koji se bave problematikom ropstva (sjetite se samo prošlogodišnjih Oscara i filmova Lincoln i Django Unchained). Njegova genijalna izvedba Solomona Northupa dira u srce i tjera vas da se grčevito držite za stolac jer izuzetno mukotrpna i dramatična tema nisu same po sebi toliko teške za gledanje, koliko duge i realne scene fizičkog mučenja te duševne patnje koju likovi proživljavaju. Njegovo dubinsko proživljavanje sve te patnje i poistovjećivanje s ulogom dopušta nam pogled u taj sramotan dio ljudske prošlosti i tjera vas da poželite iskočiti iz vlastite kože od srama. Chiwetel Ejiofor dostojno je dočarao sva lica svog lika: obiteljski čovjek, brižan otac, talentiran glazbenik, obrazovan i učen čovjek koji odjednom postaje stvar, imovina, slovo na papiru koje nema nikakve ovlasti nad svojim tijelom, svojim osjećajima, svojim životom. Fantastična rečenica koju Solomon izgovori kad je tek doveden u ropstvo „Ne želim preživjeti, želim živjeti!“, prožima čitav film i ta borba za slobodom i preuzimanjem ono malo kontrole što ima uspješno je prikazana zahvaljujući upravo Chiwetelu Ejioforu.
Ostatku nominirane ekipe ovo nije prvi puta da će strepiti pred osvajanjem zlatnog kipića. Christian Bale i Bruce Dern oboje imaju osvojene Oscare za najbolje sporedne glumce, a Leonardo DiCaprio pokušat će ugrabiti po peti puta ono što mu skoro svi žele, a i što sam tako skromno skriva da zaslužuje. Baleova uloga u American Hustle dokaz je koliko pravi glumac unosi posebnu izuzetnost liku i oživljava ga na način koji nije ni bio zamišljen na papiru. Irving Rosenfeld nije lik koji bi bio upola toliko zanimljiv sam po sebi da ga Bale nije tako dobro okarakterizirao na svoj osebujan način. Užitak je gledati ga kako se preznojava i muči uspješno balansirati privatni život s nastojanjem da sačuva živu glavu u FBI-evoj tajnoj operaciji u koju je nevoljko uvučen. Za čovjeka koji za život zarađuje varajući ljude i podvaljujući im kako bi on i njegova ljubavnica mogli lagodno živjeti, Bale kao Rosenfeld uspjet će vas natjerati da ga zavolite i to zbog svoje brižnosti prema posvojenom sinu, ali i lukavom umu i britkom humoru.
Fantastični Bruce Dern u ovoj kategoriji ima najmanje izgleda za zlatnog kipića i u ovakvim analizama, gotovo ga se uvijek preskoči ili posveti tek mali površni paragraf. Prava šteta za glumca koji očarava svojom izvedbom poremećenog alkoholičara. Crno-bijela komedija ustvari je jako zabavan i produhovljen film i prava je šteta što ga mnogi zaobilaze jer u moru ovih pomodnih mainstream filmova s velikim filmskim imenima, jedna Nebraska teško se hvata u koštac sa svim tim „Kalifornijama“. U svojoj dugogodišnjoj karijeri, Dern se naglumio neuravnoteženih i psihički labilnih likova, a izgleda da je svo to iskustvo prikupio i unio u Woodyja što mu je i zaradilo ovu nominaciju. Da već nema jedan Oscar, zasigurno bi držala fige da mu ovo bude baš taj dobitnički.
Vuk s Wall Streeta ujedno je i žrtveno janje Akademije – Leonardu DiCapriu ovo je peta nominacija za Oscara, a iako ne vjerujem da je posljednja, mislim da bi trebala biti prva dobitna. Istina, Scorseseu ovo nije najbolji uradak dosad, niti je Di Capriju ovo najbolja izvedba u dosadašnjoj karijeri, ali je u pitanju izrazito zabavna i neizvjesna priča o dobrom starom američkom snu i čovjeku skromnih početaka koji se uspijeva popeti na sam vrh, a onda i popišati na sve koji su zapeli na nižim granama. Teško je osjećati neku empatiju prema njegovom liku Jordanu Belfortu budući da je riječ o pohlepnom, sebičnom, razvratnom i vulgarnom egoistu ovisnom o previše poroka, ali DiCaprio je očekivano svladao teret takve karakterizacije i bez pola muke, prodao i film i ulogu jer nema te osobe na planetu koja nije čula za ovo trosatno filmsko djelo. PR-ovci i marketing sretno trljaju ruke, a studio se kupa u novcu baš poput svih kokainom šlagiranih brokera koje gledamo na filmu. Unatoč svemu, DiCaprio vodi kao apsolutni favorit, a i posve zasluženo. Nakon tolikih godina dokazivanja, već je stvarno sramotno da ga samo nominiraju, a potom mu zumiraju lice dok se netko drugi uspinje na pozornicu po taj sjajni kipić.
Do dodjele nagrada ima malo više od tjedan dana, a dobitnik iz ove kategorije najviše intrigira ljudsku maštu i drži im interes. Naklapanja oko najboljeg filma od prvog su dana pretvorena u naklapanja o tome čiji ćemo oscarovski govor slušati 2.ožujka i hoće li taj govor držati onaj tko to stvarno zaslužuje ili onaj kome je Akademija najviše naklonjena. Rijetke su prilike kad se to dvoje poklapa.
