Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Vizart

Jesmo li bili vidljivi na svjetskoj likovnoj sceni u 2015.?

31.12.2015. Anja Tomljenović

Ovi dani nam uglavnom protiču u prisjećanju na različite (ne)uspjehe tijekom godine koja na izmaku. Odlučili smo istražiti kakva je bila 2015. godina za naše likovne umjetnike što se tiče izlaganja u inozemstvu, a nakon jedinstvenog pregleda 10 najzanimljivijih i najznačajnijih izložbi i radova donosimo sveukupni dojam o vidljivosti Hrvatske na umjetničkoj karti svijeta.

1. David Maljković predvidio je alternativnu spomeničku budućnost u njujorškom muzeju MOMA
Foto: moma.org [David Maljković, Scene for new heritage 3. Video rad]

Foto: moma.org [David Maljković, Scene for new heritage 3. Video rad]

Jedan je od najistaknutijih hrvatskih medijskih umjetnika na međunarodnoj sceni, Riječanin David Maljković, izlagao je početkom godine s četrdesetak autora iz cijelog svijeta na izložbi „Scenes for a New Heritage: Contemporary Art from the Collection“ u njujorškoj MOMA-i. Maljković je problematiku odnosa prošlost-sadašnjost obradio u video trilogiji „Scenes for a New Heritage“/„Scena za novo naslijeđe“, a prema njegovu radu preuzet je i naslov izložbe. Istražuje mijenjanje značenja i funkcija arhitekture u vremenu na primjeru spomenika Vojina Bakića na Petrovoj gori, govori o osobnoj i kolektivnoj memoriji te upozorava na stanje spomeničke baštine iz komunističkog doba. Radnja videa smještena je između 2045. i 2060. godine, a Maljković predviđa alternativnu budućnost uz pomoć napuštenih socijalističkih spomenika, stoji u najavi izložbe.

2. Igor Eškinja, majstor iluzije, poigrao se percepcijom u njujorškoj galeriji Scaramouche
Foto: ikonartsfoundation.org [Igor Eškinja, rad iz serije Made:Inside. Fotografija apstraktne kompozicije]

Foto: ikonartsfoundation.org [Igor Eškinja, rad iz serije Made:Inside. Fotografija apstraktne kompozicije]

Očito je neka tajna veza između Rijeke i New Yorka. U ožujku je otvorena prva samostalna izložba u SAD-u još jednog Riječanina, Igora Eškinje, u galeriji Scaramouche, u srcu Velike jabuke na Manhattanu. Izložba „Poems of Accumulation and Growth“ predstavila je site specific instalacije, fotografije apstraktnih kompozicija i radove od krhkih i nestabilnih materijala poput prašine, pijeska ili pepela ovog umjetnika, prozvanog majstorom iluzije na Manifesti 7, prestižnom europskom bijenalu. U priopćenju za medije stoji kako Eškinja istražuje iluziju trodimenzionalnosti u prostoru koristeći se ljepljivom trakom koju nanosi s velikom preciznošću u određenim prostornim parametrima. Ako im se pristupi iz pogrešno odabranog kuta, linije „nacrtane“ trakom izgledat će razdvojeno i besmisleno. Kameru je potrebno postaviti točno na određeno mjesto kako bi se pojavila iluzija i zatim se sačuvala u obliku dvodimenzionalne fotografije.

3. Sanja Iveković i OKO u njujorškoj galeriji e-flux zapitale su se: što je to što vidimo?
Foto: e-flux.com [So You Want To See. Pogled na postav i rad umjetnice OKO, Are You Called to Be a Prophet]

Foto: e-flux.com [So You Want To See. Pogled na postav i rad umjetnice OKO, Are You Called to Be a Prophet]

U travnju je otvorena izložba „So You Want To See“ zagrebačkog kustoskog kolektiva whw (what, how and for whom/što kako i za koga) koji su odabrali šest umjetnica, među kojima su i dva domaća aduta: afirmirana predstavnica nove umjetničke prakse Sanja Iveković i mlada urbana umjetnica OKO. Radovi šest umjetnica iz različitih mjesta i različitih generacija (uz Iveković i OKO, to su Rajkamal Kahlon, Victoria Lomasko, Cecilia Vicuña i Carla Zaccagnini) problematizirali su različite pristupe promatranju pitanja ženske borbe za emancipaciju i ravnopravnost u suvremenim društvu. Likovne strategije poput rasporeda i suprotstavljanja elemenata, kolažiranja i kombiniranja različitih kulturnih referenci poslužile su skiciranju odnosa između onoga što vidimo i onoga što želimo vidjeti. Izložba je, u svojoj srži, tematizirala nastajanje značenja koji su u okviru vizualnosti danas univerzalno prihvaćeni i onoga što se smatra uobičajenim i normalnim.

4. Hrvatski dizajn je premijerno otputovao u Ameriku
Foto: vizkultura.hr

Foto: vizkultura.hr

U svibnju je, u sklopu manifestacije Wanted Design na New York Design Weeku, po prvi puta predstavljen hrvatski produkt dizajn u Americi! Taj uspjeh potpomogao je rad zaklade Ikon Arts Foundation, odnosno neprofitne kulturne organizacije koja promiče rad hrvatskih umjetnika, dizajnera i filmaša u SAD-u. Osnovale su je dvije poduzetnice, podrijetlom Hrvatice, Linda Mateljan i Katarina Miličević, upravo kako bi pomogle predstavljanju domaćih umjetnika na međunarodnoj sceni. Izložba je pokazala svu raskoš i raznolikost suvremenog dizajna u Hrvatskoj, od proizvoda za svakodnevnu upotrebu, kućanskih potrepština do namještaja. Posjetitelji je tako mogli uživati u radovima hrvatskih dizajnera interijera Grupe, Numen/For Use, Novak – Mikulić & Ružić, Romana Vlahovića, Svjetlane Despot, Sanje Rotter i Ljiljane Kolundžić. Kustosica izložbe, Mirna Morphis, izjavila je kako „odabrani predmeti odražavaju poštivanje lokalnih materijala, tradicionalnih proizvodnih tehnika i klasičnog folklora, zadržavajući pritom jednostavnost forme, jasnoću namjere i kvalitetu funkcije.“

5. Damir Očko uspješno je predstavio Hrvatsku na 56. venecijanskom bijenalu
Foto: croatianpavilion.damirocko.com [Damir Očko, Studije drhtanja: Treći stupanj. Video rad]

Foto: croatianpavilion.damirocko.com [Damir Očko, Studije drhtanja: Treći stupanj. Video rad]

Iako još uvijek nedovoljno zastupljen u hrvatskom medijskom prostoru, Damir Očko je umjetnik koji nas već neko vrijeme uspješno predstavlja u Europi i svijetu. Sudjelovao je na 56. venecijanskom bijenalu, pod kustoskom palicom Marca Bembekoffa, s projektom „Studije drhtanja: Treći stupanj“. Suradnja Očko-Bembekoff je već bila provjereno uspješna, s obzirom na to da umjetnik i kustos surađuju još od 2012. godine i  Festivala hrvatske kulture u Francuskoj te samostalne izložbe u Palais de Tokyo. Filmovi TK (2014.) i Treći stupanj (2015.) propituju društvena ograničenja koja se nameću tijelu kao fizičkom i društvenom biću. Priopćenje za medije donosi detaljnije informacije o autorovu radu koji je pokušao kroz motiv drhtanja starčeva tijela od bolesti i krupnim planovima opečene kože subjekta u instalaciji od razbijenih ogledala uključiti publiku u preispitivanje vlastita položaja u suvremenom društvu.

6. Tanja Deman transformirala je poslovni neboder Ringturm u Beču
Foto: journal.hr

Foto: journal.hr

Tanju Deman, višestruko nagrađivanu umjetnicu koja stvara u mediju fotografije i filma, pozvao je Wiener Städtische Versicherungsverein za projekt „omatanja“ Ringturma, prvog poslovnog nebodera u Beču. Oslikavanje Ringturma već je postala tradicija i ove je godine održana po osmi put, na njegovu 60. obljetnicu, a Deman je na bečki poziv odgovorila fotokolažem „Sommerfreuden“. Radi se o monumentalnom prikazu koji kroz vizualnu igru predočuje dva glavna prirodna elementa koja su neprocjenjiva, ne samo za čovjeka kao jedinku, nego i za funkcioniranje velikog sustava kao što je grad – vodu i zrak. Čista voda i zrak, nažalost, sve većom urbanizacijom i zagađenjima postaju rijetkost. Deman je na taj način željela osvijestiti Bečane kako njihov grad još uvijek ima dovoljno kvaliteta, a više o samom radu možete pročitati na njenoj službenoj stranici.

7. Umjetnički kolektiv TARWUK obilježio je rođendan izložbom u Beču
Foto: pony-project.com

Foto: pony-project.com

Početkom rujna jednom izložbom obilježena su čak dva prva rođendana: jedan umjetničkog dvojca TARWUK, a drugi je proslavila galerija u kojoj su imali samostalnu izložbu, Pony Project Gallery u Beču. Umjetnički tandem TARWUK čine Bruno Pogačnik Wukodrakula i Ivana Vukšić koji je baziran u New Yorku. Kako stoji u opisu izložbe, njihov rad nastoji izbrisati granicu između života i umjetnosti, istražiti granice privatnosti i komunikacije te proučiti visoko individualizirano iskustvo gledanja umjetničkog djela. Koristeći tradicionalne kiparske tehnike i suvremene računalne programe stvaraju multimedijalne instalacije koje propituju granicu između digitalne i fizičke stvarnosti.

8. Tomislav Gotovac, Sanja Iveković i grupa Gorgona su u odabranom društvu MOMA-e
Foto: post.at.moma.org [Julije Knifer, Gorgona no. 2]

Foto: post.at.moma.org [Julije Knifer, Gorgona no. 2]

Ponovno se vraćamo u njujoršku MOMA-u koja nam je preko Atlantika u rujnu poslala još vrlo dobrih vijesti za hrvatsku umjetnost. Izložba „Transmissions: Art in Eastern Europe and Latin America, 1960-1980“ najavljena je kao jedan od šest kulturnih događaja koji se nisu smjeli popustiti u New Yorku. U djelima najistaknutijih umjetnika zemalja Istočne Europe i Latinske Amerike uspoređuje se nestabilna društveno-politička klima koja je neminovno utjecala na umjetničku scenu tih zemalja od 1960. do 1980. godine. Kustoski tim MOMA-e zanimali su upravo različiti načini na koje su umjetnici tog vremena odgovorili na estetske i društvene implikacije masovnih medija, tehnoloških inovacija i političkih napetosti. Okupljeni su radovi istočnoeuropskih umjetnika koji uključuju Getu Brặtescu, našeg Tomislava Gotovca i Sanju Iveković, Iona Grigorescu, zatim anti-umjetničke kolektive poput naše iznimno važne grupe Gorgona, OHO, Aktual i Fluxus East, kao i latinoameričke umjetnike Beatriz  González, Antonija Diasa, Leu Lublin, Anu Mendietu itd.

9. Hrvatski umjetnici na izložbi u Budimpešti pored Johnsa, Lichtensteina i Warhola
Foto: facebook.com/ludwigmuseum

Foto: facebook.com/ludwigmuseum

Vrlo zanimljiva izložba u listopadu otvorena je u Ludwig Múseumu u Budimpešti. Radi se o izložbi „Ludwig goes Pop + The East Side Story“ koja u društvu svjetskih velikana američkog pop arta poput Jaspera Johnsa, Roya Lichtensteina i Andyja Warhola, predstavnika europskog pop arta u djelima Petera Blakea, Richarda Hamiltona i Davida Hockneyja, predstavlja djela hrvatskih umjetnika Borisa Bućana, Vere Fischer, Tomislava Gotovca i Sanje Iveković. Pop art je vratio figuraciju u suvremenu umjetnost šezdesetih i sedamdesetih, koji je, nakon naizgled neshvatljivog apstraktnog ekspresionizma, postao bliži i „razumljiviji“ publici. Vrlo je zanimljivo reinterpretirati kritiku mehanizma potrošačkog društva tog vremena u današnjem, suvremenom ključu: što se točno promijenilo? Na službenim stranicama muzeja izložba je najavljena kao izložba godine koja se nije smjela propustiti, s ukupno 60 radova čija je kombinirana vrijednost viša od 180 milijuna američkih dolara.

10. Pozivnice za izložbe Mladena Stilinovića, Maje Čule i Stipana Tadića uključene u izložbu u Zürichu
Foto: kunsthallezurich.ch

Foto: kunsthallezurich.ch

Pregled završavamo s neobičnom izložbom hrvatskih umjetnika „They Printed It!“ u Zürichu koja u prvi plan stavlja pozivnice, letke, objave za medije i sl. kao izložbeni materijal. Prilično svjež i inovativan pristup materijalu koji se sastoji od naizgled usputnih i nebitnih stvari koje se percipiraju kao potrošni materijal koji obično prati izložbeni postav. Izložba „They Printed It!“ velik je projekt koji okuplja nekoliko tisuća primjeraka različitih radova, a u njega su uključene i pozivnice Mladena Stilinovića, Maje Čule i Stipana Tadića, i to u društvu svjetskih imena kao što su Jean Tinguely, Jean Dubuffet, Sol LeWitt i John Baldessari. Ova izložba dio je trodijelne serije izložbi kojima Kunsthalle Zürich želi proširiti granice shvaćanja umjetnosti i možete ju pogledati sve do 7. veljače 2016. godine.

Summa summarum, vidljivost hrvatskih likovnih umjetnika na svjetskoj umjetničkoj karti je relativno mala. Nekoliko je imena koja se ponavljaju u ovome pregledu, a to su Sanja Iveković, Mladen Stilinović i David Maljković koji zapravo predstavljaju tu malu skupinu naših umjetnika koja se uspjela probiti na svjetsku scenu. Detaljnije informacije donosi povjesničarka umjetnosti u svom istraživanju, istaknuvši kako bi trebalo posebno potaknuti mlade umjetnike na izlaganje u inozemstvu. Mora se spomenuti i izostanak Hrvatskog paviljona na EXPO-u, kultnoj svjetskoj izložbi u kojoj zemlje sudionice imaju priliku predstaviti svoju zemlju s obzirom na zadanu temu. Nadajmo se da će iduća godina biti još plodnija i uspješnija i želimo svim hrvatskim umjetnicima još više izložbi, a pogotovo nagrada i priznanja u 2016. godini te da se za njih nađe još više mjesta u hrvatskom medijskom prostoru za promociju i podršku.

Komentari