novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – “A Deeper Understanding” (The War On Drugs): Melankolična tekovina

the war on drugs
Foto: facebook.com/thewarondrugs
Vrijeme čitanja: 3 minute

Bilo je to u prvoj polovici ove godine. Sredina mjeseca travnja taman je prošla i, klasično, semestar je ulazio u svoju kritičnu fazu. Napiši ovo, nauči ono, pohađaj predavanja. Na putu do zgrade fakulteta u slušalice uvijek volim staviti nešto što traje dovoljno dugo da mi zaokupi pažnju cijelim putem. Po mogućnosti, što duža pjesma, to bolje. Ne volim tišinu između songova kada je stresna situacija preko puta i kada smo okupirani rokovima.

U takvom položaju, u kojem se trebamo privikavati na sve toplije vrijeme, sve više obaveza i sve manje volje za obavezama, došao je jedanaestominutni singl Thinking of a Place. Iz neba, rekao bih, jer nisam pratio što Adam Granduciel radi u svojem životu. A on je snimao i producirao. Svirao i živio. Doživljavao i pratio svoj osjećaj. Nešto što sam nakon 2014. i “Lost in the Dream” smatrao da je u glazbi teško ponovljivo.

“Once I had a dream I was falling from the sky”

Već sada možete shvatiti u kojem će smjeru ići recenzija ovogodišnjeg albuma benda The War On Drugs. Za glazbu neću odgovarati, naime, možete je preslušati sami, ali osjećaj koji Granduciel sa svojom peteročlanom skupinom prenosi iz pjesme u pjesmu nije ništa drugo doli doživljaj koji krene svaki put kao prvi. Znate kako je to sa stvarima koje radite prvi put. Tek s vremenom shvatite koliko su bitne (ili nebitne) i koliko su utjecale na neke stvari koje su vam se činile determiniranima.

the war on drugs
Foto: facebook.com/thewarondrugs

Britanci ili Amerikanci imaju zanimljivu frazu u vezi s takvim albumima, oni na takva djela gledaju kao da s vremenom “rastu u njima”. Naravno, za svaki album – film, sliku, fotografiju, predstavu – treba određeno vrijeme da se slegne u vama, a tek onda o tome možemo dati neki iskreni, objektivniji sud. Ishitreno, mogli bi se navući na zamku subjektivnog i prvog dojma. Možda je zato trebalo gotovo tri mjeseca da uobličim neki tekst o albumu “A Deeper Understanding“ koji je izašao krajem ljeta.

“Coming down like running water”

Treći album tako je ustvari samo predstavljao uvod u zaista beskonačnu glazbenu tvornicu u mašti već spominjanog Granduciela. Kako i ne bi kad je čovjek autor stihova, pjevač, gitarist i producent, ali bilo bi nezasluženo da cijeli projekt oko The War On Drugs pripišemo njemu. “A Deeper Understanding” nadovezuje se na prethodnika po ritmu i stilu, ali ne ostavlja ni malo mjesta za raspravu u kojoj bi zaključili kako su to posve slični albumi. Ovogodišnji zaista ima “dublje značenje”, kao što je prošli bio “gubljenje u Adamovim snovima” i beskrajnim gitarskim solažama, potpomognutim klavijaturama, basom i bubnjem. Motiv americane još uvijek je prisutan, kao i sasvim utemeljene usporedbe sa Springsteenom u osamdesetima (ponajviše vokalno) i s Youngom (u svim njegovim fazama, gledano u domeni instrumentalnog dijela). Od nešto novijih imena, ovostoljetnih, evocira se nezaobilazna tuga The Nationala, gard My Morning Jacketa i melankolija Bon Ivera te Fleet Foxesa.

Kada je album izašao u cijelosti, gotovo da ga nije bilo moguće razlomiti na komadiće koji se nazivaju pjesmama. Kada nam netko nešto priča, i pokušavamo se uživjeti u samu priču, nakon kraja dobivamo dojam u koji su uklopljeni svi pojedinačni dijelovi koji su nešto značili za ispričani nam događaj. Svaki od njih ima određenu težinu za osobu koja nam je kazuje ili pak revitalizaciju u kojoj se sami prepoznajemo. Kod The War On Drugs ekvivalentna je suština. U svih deset pjesama mogu se pronaći neke prvotne živosti, zgode, evokacije, osjećaji, događaji. Tijekom jednosatnog trajanja albuma slušamo međuigru gitara i njihovo preklapanje. Bilo da Anthony LaMarca i Granduciel u rukama drže Fendera, Gibsona iz ’66. ili Harmony Bobkat iz 1963., u instrumentima se osjeća i bol i tuga, i ljubav, samoproispitivanje, težnje i nadanja.

“In the morning, I would wake to the sound of summer’s voice”

Dodavanjem harmonike na In Chains, pa i repetitivnog ritma koji asocira na osamdesete u većini pjesama, ostavlja se dojam proživljavanja, a to su asocijacije koje u ljudima stvaraju dojam ponovne stvarnosti – situacije u kojoj smo se nekad nalazili. Kao što su, recimo, aktualni Stranger Things u televizijskom svijetu privlačni zbog stvorene atmosfere, tako su The War On Drugs aktualizirali stvari pa i ponovo ih oživjeli, napravili ih svježima, ali i svojima. Da se razumijemo, ovdje ne dolazi do copy-paste situacije, već na temelju svog prošlog i dosta nezamijećenog rada (“Wagonwheel Blues” iz 2008. i “Slave Ambient” iz 2011.) bend je uspio proporcionalno rasti, što na sviračkom, što na produkcijskom planu. Tako danas imamo aranžmane koji su višestruko “ispeglani”, a opet odaju dojam nevinosti, osjećaj kao da su svirani uživo.

Ako se vratimo na početak recenzije u kojem spominjem pjesmu Thinking of a Place kao polazišnu točku s obzirom na to da je objavljena kao prva najava albuma, čini se da su ipak bitni oni “komadići priče” koje sam pak spominjao kod kompaktnosti “A Deeper Understanding”. Ukoliko još niste našli što bi ova glazbena godina mogla dobrog donijeti vašim ušima, ovaj poetičan album benda iz Philadelphije odmor je za dušu i tijelo. Nimalo nametljiv, prohodan, slobodan i originalan.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari