Istaknuto
21.04.2017.

U Galeriji Klovićevi dvori trenutno je, uz Izazove moderne i retrospektivu Željka Senečića, postavljena i samostalna izložba All you need is luck Nikoline Ivezić. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih suvremenih slikarica (pogotovo za češće posjetioce Kluba na zagrebačkom Filozofskom, Limba ili kafića Boja) koja je razvila autentičan umjetnički izraz, stvorivši tako već poznate tzv. slikoreljefe ili piktoplastike, odnosno slike koje izlaze izvan svojih okvira u prostor.

21.04.2017.

U novoj seriji intervjua okupljenim pod nazivom "Let's jazz" predstavit ćemo novu hrvatsku jazz scenu. Njen prvi predstavnik je pijanist Zvjezdan Ružić.

Glazba

Izvještaj – Bebè Na Volè i The Yellow Buzz (Vintage): Blues četvrtkom

24.02.2017. Filip KušterFoto: facebook.com/Bebe-Na-Vole

Jučer, u Vintage Industrial Baru, doživljena je prava blues-rock poslastica. Adam Semijalac, poznatiji pod scenskim imenom Bebè na Volè, prekaljeni majstor na gitari već dugi niz godina oduševljava svojim nastupima kao „one man band“. Njegov prvi album “Time of Great Depression” iz 2015. privukao je veliku pažnju javnosti koja mari za nezavisne i DIY izvođače i s tim potezom zasigurno je privukao dodatnu publiku na svoj bluzerski mlin. S druge strane, kao predgrupa i uvod u večer pozvan je dvojac The Yellow Buzz.

Žestoka svirka prije mentora

Adam Lončar na gitari i Bruno Bolfan za bubnjevima pružili su savršeni uvertiru za nekoga koga i sami smatraju svojevrsnim mentorom. Kako je i sam Lončar spomenuo, njemu je ovo bilo ostvarenje onoga što je htio, a to je nastup prije Bebè Na Volè. Taj trenutak obojica su savršeno iskoristili u svom četrdesetpet minutnom setu. Započeli su s Cigarette, a nastavili s većinom pjesama s njihovog prvog albuma kojeg su objavili u proljeće prošle godine.

Njihova svirka je nabijena zvukom ranih The Black Keysa i The White Stripesa, s posebnim naglaskom na vrlo sličnu virtuoznost kakva je viđena kod Jacka Whitea, a eksplozivnosti i mijenjanja ritma ima u gotovo svakoj pjesmi. Bubanj i gitara kod Lončara i Bolfana kao da su bratski koordinirani, traže se u nadmetanju instrumentima i od publike očekuju da to osjeti.

Najbliži dio do pozornice bio je već tada lijepo popunjen i dečki su mogli osjetiti da ih ljudi prate i podržavaju, da ovoj sceni nasušno treba rock-blues dvojac koji zna prodrmati i solažama učini stvari zanimljivijima. Odsvirali su i nekoliko novih pjesama koje bi se trebale naći na novom albumu i sviđa mi se da njihovo (ne)odudaranje od materijala, posebno prikazanog na koncertu, ide u smjeru još jačeg i boljeg rock-bluesa.

A onda mentor i njegov pripovijedački blues

Nije se dugo trebalo čekati nakon vrlo nabijenog nastupa The Yellow Buzza da Bebè na Volè stupi na scenu. Nešto drugačiji pristup od prethodnog, s puno više root bluesa i intime koju on donosi, moglo se čuti u predstojećih sat vremena. Prostor je bio ispunjen, ljudi su se brzo ostavili cuge koja se pijuckala u dva preostala prostora i zaista smo imali priliku guštati u odličnoj atmosferi koja se stvorila.

Za vrijeme nastupa i između pjesama činilo se da su svi koncentrirani na Semijalca koji dok pjeva kao da nam govori, a dok nam kroz govor želi pružiti priču o svojem bluesu koji je prostorno nedohvatljiv. Uopće su mi dosadila ponavljanja koja sam imao i u recenziji i koja govorim prijateljima. Tu se radi o pjesmama koje su uzete iz nekog drugog vremena, a dok slušamo pjesme kroz prizmu albuma “Time of Great Depression” na koncertu se dobije slika cijelog žanra kroz vrijeme.

Ima tu dionica koje čine Bebè na Volè što čistim tradicionalistom, što revolucionarom. Riffovi i vokal uz povremenu pomoć loopovaodaju dojam da se Semijalac klanja blues pionirima, ali i nastavlja svojim putem. Nema sumnje da publika prepoznaje ono što valja pa sam se na trenutak, uz povremena dobacivanja iz publike, osjećao kao u nekom zadimljenom i viskijem nagriženom američkom klubu koji diše na rubu magije koju bluzerska duša donosi.

Sunny Days Are Yet to Come!

Najupečatljivija pjesma večeri, a jednostavno ju trebam izdvojiti jer smatram da se s njom dostigao potpuni vrhunac pri pažnji publike i odnosa s izvođačem, bila je Sunny Days Are Over. Sumorna i tragična, kao da prodire u tijelo svakog prisutnog i traži od Semijalca da nastavi svoje prebiranje po žicama i pjevanje koje ostvaruje pjesmu u svojem iskonskom obliku.

Kod Bebè Na Volè nema pretvaranja i traženja nekih dogovora. Glazba koju svira na našim prostorima je neobična i osobno nam možda nova. Ne mogu reći da je blues naša tradicija, već je u zadnjih par godina dobrodošao obrat koji je kao dobra kava i cigarete u jutarnjim satima ili piva i viski u večernjim. Fantastično je čuti nekoga tko uživo nudi još više nego što je to učinio na LP izdanju. A s obzirom na ogromnu kvalitetu albuma, ne znam koju bi veću riječ upotrijebu za jedinstveni doživljaj u Vintageu.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari