Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Izvještaj: Čuješ?! kao čudna fuzija na granici između čušpajza i za svakoga ponešto

09.04.2015. Lucija Klarić
kset cujes

Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Večer je u KSETu (u sklopu Čuješ?!)Lost Lucid, Dora Maar i Fonotron postavom uistinu nalikovala na neku vrstu putovanja – što kroz različite pristupe glazbi i žanrovske uzore, što kroz emocionalna, a u određenim slučajevima i (meta)fizička stanja. Iako je šarolikost pojam upitne konotacije (može biti negativan, ali i pozitivan), između „bar se našlo ponešto za svakoga“ i jednostavno „čušpajz“, tanka je granica. Ono što se dogodilo u KSETu pleše upravo negdje na toj granici gdje svakako nije isključeno to da je slušatelju priušteno zanimljivo iskustvo, ali je prvenstveno stvar potaknula rastresenu atmosferu među publikom koja ni u jednom trenutku nije bila jedinstvena.

kset cujes

Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Prvi su na pozornicu stupili Riječani Lost Lucid, trojka koja naglasak stavlja na eksperimentalni pristup glazbi. Ono što oni sami opisuju kao „potrebu za stvaranjem zvukovnih i (meta)fizičkih projekcija mentalnih ogledala stvarnosti“ , moguće je iščitati na sceni kao cilj koji si je bend zadao, a prema kojem najbrže trči gitarist i vokal Prah la Play koji se apsolutno predaje izvedbi. Da utjecaj stoner glazbe trenutačno na demo sceni prednjači nad bilo kojim žanrom dokazuju i Lost Lucid u čijoj se glazbi, bez obzira na psihodelične težnje, jasno čuju utjecaji spomenutog žanra. Je li on bolje popraćen vokalnom izvedbom ili je dovoljna samo instrumentala? – ostaje na pojedincu da procijeni. Stoner na stranu, metafizičko putovanje na koje nas članovi Lost Lucida pokušavaju povesti na trenutke i postaje živo u prostoriji (što mogu i zahvaliti intimnoj atmosferi KSET-a), ali često u svom aranžmanu, kao i vizualnoj podlozi, ne nudi mnogo toga više od onog što bismo stereotipno strpali u taj koš. Ipak, svojevrsna citatnost legitiman je postupak, a u cjelokupnom dojmu bend ne ostavlja apsolutno hladan osjećaj (na što možda najsnažnije motivira njihovo otvaranje s Evelyn).

kset cujes

Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Atmosfera je na pozornici preskočila s jednog pola na drugi dolaskom Dore Maar na pozornicu. Četvorka, za razliku od svojih prethodnika, „direktnija“ je u pristupu prema onome što rade. S Dorom Maar slušatelj se vraća u neka druga vremena, onog pomalo prljavog rock’n’rolla i klasičnom pristupu žanru koji se oslanja na to da pjesme pamtite lako kao i primjerice one Neverminda. I sama je izvedba bila u skladu s njihovim pjesmama – sve je odisalo grungerskim duhom, uključujući i neupeglano izvođenje. Ipak, u svom zvuku, Dora Maar, preuzima ponešto iz gotovo svakog žanra pa je moguće čuti i bluesy solaže, ali i vokalne dionice tipičnije za ljubitelje (uvjetno rečeno) žešće glazbe. Završetak izvedbe s Boiling Water, pjesmom koja polako ustanovljuje svoju reputaciju kao jedna od boljih u repertoaru benda, bio je dobro povučeni potez koji je cijelu izvedbu dojmovno podigao stepenicu više. Ono što će se rijetko spomenuti u glazbenim izvještajima (budući da koncentraciju, naravno, pojede glazba) sam je pristup benda prema publici, a koji je u slučaju Dore Maar nešto što stoji kao veliki plus – četvorka se ne boji komunikacije sa svojom publikom, kakva god ona bila, a to je nešto što bi se (po mom mišljenju) trebalo cijeniti. Konačno, izvođač je tu za publiku, ne publika za njega.

kset cujes

Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Večer su priveli kraju Fonotron kojima je ovo ujedno bio i prvi istup u javnu domenu. Još je jednom publika KSET-a bila odvedena u instrumentalne vode, ali s ponešto drugačijim pristupom. Prva stavka sigurno je, prije svega, činjenica da je jedan od nosioca te eksperimentalno rock i progresivne jazz fuzije bio (tko drugi) nego saksofon. Pri tome, riječ „nosioc“ nije tu samo usputna, a i istovremeno je rekla najviše o bendu. U glazbi Fonotrona ne postoji težnja za psihodeličnošću kao takvom, ali postoji nešto što osobu povede na neko putovanje. Ponovno je i tu prostor KSET-a učinio svoje, ali je i četvorkra donijela sa sobom svoj set mogućnosti. Možda kao takvi nisu idealan bend za ono što se klasično smatra koncertom, no njihova bi glazba sigurno bila dobrodošla uz prijateljsku pivicu u kakvom zamračenom, omanjem klubu ili kao nešto što vas usputno prati na slušalicama dok prolazite kroz grad. Preporuka bi možda bila Pickle Storm, ali ambijentalnost je konzistentna u svim pjesmama pa se pomalo doima kao i da je svejedno.

Čuješ?! nastavlja i dalje, a s ovom je večeri donio je zaista nešto drugačije – što drugačije jer se samo po sebi trudi biti drugačije, a što drugačije jer se vraća u neku zaboravljenu povijest rock’n’roll glazbe. Večer kao fuzija pod upitnikom, ali nikako kao izgubljeno vrijeme.

Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(14 votes, average: 4.286 out of 5)

Komentari