Istaknuto
13.07.2017.

Osim što Šimek aktivno radi na novim materijalima, publiku će počastiti dvostrukim nastupom na Ferragosto JAM festivalu u Orahovici. Na Izštekanom stageu predstavlja se u solo izdanju, dok će sa svojim matičnim bendom She Loves Pablo nastupiti na glavnoj pozornici kao support metal divovima braći Cavalera, osnivačima čuvene Sepulture. Povodom tih nastupa i novog singla razgovarali s jednim od najboljih vokala hrvatske scene.

09.07.2017.

U skrivenim ambijentima diljem Lijepe naše i ovog nas ljeta čekaju najpoznatiji dramski naslovi, opere i baleti. Provjerite što sve nude Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Kazalište Ulysses, Riječke ljetne noći, Histrioni i Ljetne noći Teatra Exit.

Film

Izvještaj – III. i IV. dan MFF-a: Kako su dokumentarci spasili moj Motovun

30.07.2016. Valentina SertićNenad Puhovski Foto: motovunfilmfestival.com

Nakon odličnog početka, 19. Motovun film festival nastavio je u izazovnom tonu. Treći dan MFF-a već je tradicionalno posvećen ljudima koji su proživjeli i preživjeli pedeset godina u svijetu filma. Ovo godine bio je to dan Nenada Puhovskog, velikog redatelja, producenta i mentora. Započeo je razgovorom nakon kojeg je prikazan njegov autobiografski film Generacija ’68. To je film koji je razgalio generaciju 90-ih i spasio me od toga da odustanem od drugih projekcija i dan provedem u kampu. Nenad Puhovski je ljubav prema žanru dokumentaraca pretočio u najvažniji regionalni festival dokumentarnog filma ZagrebDox, čiji je osnivač i direktor.

Filmom Generacija ‘68 odao je počast generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet. U filmu mu se, u potrazi za onim što je ostalo od šestoosmaških ideja, pridružuje široka lepeza prijatelja umjetnika i intelektualaca. Osim toga, publiku je osvojilo i njegovo skromno propitivanje vlastite uloge u prenošenju tih ideja. U filmu razgovara i s vlastitim kćerima Tamarom i Senom te zetom Marjanom. U pobunama studenata 2009. pak traži žive tragove revolucije, ne tek nostalgično prisjećanje na ’68. Film koji je Puhovski snimao gotovo cijeli život htjet ćete pogledati bez obzira u kojoj životnoj dobi vas zatekne prilika za to.  Možda je to jedini način da se opet vrate “osam šezdeset”.

Generacija 68', redatelj Nenad Puhovski Foto: motovunfilmfestival.com

Generacija 68′, redatelj Nenad Puhovski
Foto: motovunfilmfestival.com

Petak je pak bio u znaku drugog velikog gosta festivala – kultnog srpskog redatelja Želimira Žilnika. Njemu je dodijeljena tradicionalna nagrada Maverick koja se dodjeljuje autorima koji svojom inovativnošću šire granice filmskog izričaja. Žilnik, kao pionir dokudrame i jedan od začetnika crnog vala, do danas opstaje kao jedan od najjačih autorskih osobnosti u regiji. Kao i Puhovski, ovaj autor brojnih inovativnih dokumentaraca veliki je pedagog i mentor generacijama studenata od Velike Britanije do Srbije. U ime festivala, nagradu autoru dodijelio je veliki slovenski redatelj Karpo Godina. Godina je kao snimatelj radio na prvom Žilnikovom filmu Rani radovi.  To je film koji je uz Marble Ass i Destinaciju Srbistan prikazan u programu 19. MFF-a. Primivši nagradu, Žilnik je istaknuo da je njegov rad uvijek bio na rubu undergrounda u vrlo skromnim produkcijskim uvjetima. Naglasio je i to da je liberalizacija tehnologije snimanja napokon omogućila da i niskobudžetni filmovi izgledaju svjetski.

Gledajući Marble Ass mogli ste razumijeti o čemu govori. Žilnikov igrani film iz 1995. najavljen je kao film koji je pomaknuo brojne granice. Prije same projekcije filma redatelj se ipak pitao je li on još uvijek živ. Marble Ass je priča o transrodnoj prostitutki koja radi na “poslovima” pacifikacije balkanskog prostora i spašava djevojčice, majke i nemoćne starice od nasilnika i napaljenih mladića. Upravo zbog niskobudžetne video-estetike mladima danas taj film može biti tek zanimljiv, a teško aktivistički živ.

Destinacija Srbistan, dokumentarac koji prikazuje individualne portrete nekih od imigranata koji su u potrazi za boljim životom prošli kroz Srbiju, otkriva da Žilniku još uvijek uspijeva što drugima ne – imigrantsku situaciju prikazati bez mraka, pesimizma i očaja. Možda se takve situacije doimaju poput čiste utopije. U Srbistanu čujete Mehu Puzića koji pjeva gastarbajtersku himnu »Moj brate u tuđini, piši mi kad ćeš doći«. Ono što gledate je neobično preplitanje sudbina imigranata i lokalnog stanovništva, kao u kakvom igranom filmu.

Želimir Žilnik Foto: motovunfilmfestival.com

Želimir Žilnik
Foto: motovunfilmfestival.com

Na četvrtom danu festivala, između ostaloga, pretpremijerno je prikazan još nedovršeni film Gazda: tranzicija, privatizacija, korporacije Darija Juričana. Film je već sloganom “ovo nije film o Ivici Todoriću” izazvao veliku pažnju publike i medija. Redatelj je sa svojom ekipom iz Blanka pokazao kako se u Hrvatskoj postaje gazdom. U filmu se Juričan pita zašto je Ivici Todoriću uspjelo ono što njegovom ocu, Todorićevom vršnjaku i školskom prijatelju koji je 40 godina radio u Konzumu, nije.

Igranofilmski program ponudio je nekoliko velikih filmova čije su najave u više slučajeva stvorile iznevjerena očekivanja i dokazale da je Motovun film festival najjači kada izdvaja “male”. Od svih filmova, istaknula bih Zabranjenu odaju velikog Guya Maddina. Film otvara biblijski citat: “Kad su se bili nasitili, reče učenicima svojim: ‘Skupite komade, što preostaše, da ne propadnu!'” (Iv 6, 12) Ostaci hrane postaju dijelovi scenarija zaboravljenih, nepostojećih i izgubljenih nijemnih filmova. Guy Maddin ih oživljava u epskoj fantazmagoriji koja će oduševiti sve poklonike ovog konceptualnog umjetnika.

Za sve koji su film propustili, ostala je motovunska zora.

Foto: Viktorija Babić/Ziher.hr

Foto: Viktorija Babić/Ziher.hr

Komentari