Izvještaj – Pridjevi u Tvornici kulture: Hipnotično, nagužvano, predivno

Pridjevi su, nazovimo ih tako, hrvatska supergrupa koju čine dva afirmirana vokala na domaćoj sceni – Nina Romić i Ivana Picek, a glazbu ovim divnim dvama glasovima pruža na gitari mastermind benda Dino Santaleza. Na bas gitari je basist Kriesa Erol Zejnilović, bubanj svira član ABOP – a Ivan Levičić, a za klavijaturama sjedi Andrija Santro iz sastava Bamwise. Od glazbenika ovakvog backgrounda od početka se puno očekivalo, a oni su i potvrdili da su veliki već svojim prvim nastupima. Zato su danas, osim Hrvatske koju su već osvojili, počeli polako osvajati i svijet te im se njihov eponimni album reizdao pod okriljem američke diskografske kuće Trouble In Mind pa i ne čudi da im je koncertni prostor u kojem su nastupali ovog petka bio premali zalogaj.

Večer je otvorio mladić scenskoga imena Lebanon Opera. Od trenutka kada se popeo na stage izgledalo je kao da pjeva sam za sebe. Cijelo vrijeme koncerta izgledalo je kao da je ovaj čovjek čije ime i prezime želim napisati, ali ga ne mogu naći nigdje na internetu jedini hrabar čovjek koji se odlučio uhvatiti mikrofona na početku večeri karaoka dok nitko još nije dovoljno pijan i/ili hrabar. I ne samo da je otvorio jednom pjesmom, već je održao cijeli koncert. Prema opisu koji je bio podijeljen na eventu pisalo je kako ovaj mladi glazbenik štuje lo – fi, neo – folk i minimalističan zvuk. Od svega toga čuo sam samo minimalizam, dok drugoga previše nije bilo. Minimalizam se najviše očitovao u samoj glazbi koja je bila puštana s računala, a onda i u tom minimalnom kontaktu s publikom. Bilo kako bilo, iako se nastup koji je trajao pola sata činio malo sebičan, nitko ne može reći da nije bio zabavan ili dobar.

Pridjevi su izašli s akademskom četvrti nakon onih pola jedanaest kada je bilo napisano. Pomodno su zakasnili, ali to se ispostavilo kao odličan potez budući da je i nakon završetka Lebanon Opere hrpetina ljudi još nastojala ući u dvoranu. Koncert je bio rasprodan i upravo na tim koncetima čovjek može osvijestiti koliko zapravo ljudi stane u Mali pogon Tvornice kulture, a onda poslije i usporediti koliko je ljudi bilo jučer i koliko je ljudi bilo na koncertima nekih stranih, navodno, većih bendova od Pridjeva da bi shvatio koliko Hrvatska zapravo ima dobrih, mladih, kvalitetnih sastava koji čak i dobivaju zasluženu afirmaciju. Bio je to jedan od onih prenatrpanih koncerata gdje svako malo netko prolazi pokraj vas i stalno nastaje neko spontano guranje za koje su svi, a i nitko krivi. A koliko je bilo dobro mogu svjedočiti svi članovi ovih spontanih naguravanja, oni koji su ih na neki način uspjeli izbjeći i, po prvi puta, ja.

Budući da mi je ovo prvi puta da ih slušam uživo, ovaj zadnji odlomak teksta odlučio sam posvetiti onome što svi vjerojatno već znaju, a ja sam tek jučer upoznao. Otkrivanju tople vode. Tako da, ako ste već slušali Pridjeve uživo možete slobodno preskočiti ovaj odlomak i otići raditi nešto pametnije. Krenimo. Pridjevi mi zvuče puno bolje live, nego na snimkama. Iako sam znao da imaju dvije pjevačice (Nina Romić i Ivana Picek), na studijskim materijalima ih nikada nisam mogao doživjeti kako spada možda zato jer mi, bar na studijskim snimkama zvuče prilično slično. Jučer se vidjelo da ova dva vokala i nisu toliko slična. Oba su dobila svoje vrijeme i mjesto i na pravi način se istaknula divota oba ova prekrasna ženska glasa. Instrumentalni dijelovi su također oduševljavali. Njih je najviše bilo na gitari i bili su famozni, a najviše mi se dopalo i to što ih je bilo i na klavijaturama. Sve ovo skupa, pomiješano u jedan ogromni konglomerat zvuka, nikoga nije moglo ostaviti ravnodušnim, već su se svi, kroz nekoliko minuta, počeli ljuljati u hipnotizirajućem ugođaju glazbe.