Izvještaj – Špancirfest (dan osmi): Alžirski punker Rachid Taha i sveprisutni S.A.R.S.

Koncertni program drugog vikenda Špancirfesta počeo je zaista raznoliko. Kod vile Bedeković nastupala je Josipa Lisac, na Starom su gradu repali Bad Copy i rokali S.A.R.S.-ovci, a na Stančiću je s početkom u 21 sat zasvirao alžirsko-francuski aktivist i glazbenik Rachid Taha s pratećim tročlanim bendom.

Taha je glazbenu karijeru započeo osamdesetih kao vlasnik noćnih klubova u Lyonu i kao član alžirskog benda Carte de Séjour, a od devedesetih djeluje kao solo glazbenik, pjesnik i borac za prava manjina u Francuskoj. U karijeri je izdao 15-ak albuma, uključujući live albume i kompilacije, a na posljednjem albumu ”Zoom” iz 2013. gostovali su mu slavni Brian Eno i Mick Jones iz The Clash.

Njihov nastup mogao bi se opisati kao veliki cirkus. Taha je na pozornicu izašao u šarenim sunčanim naočalama, šljokastom sakou i zlatnoj košulji, a ništa manje živopisno nije bio obučen ni prateći bend. Njega čine bubnjar, klavijaturist i gitarist, koji je na nekim pjesmama zasvirao i tradicionalni instrument sjeverne Afrike mandolutnju, kombinaciju mandoline i lutnje. Njihova se glazba naziva raï, što je alžirski pop/rock koji utjecaje vuče u tradicionalnoj alžirskoj glazbi. Na koncertu je to bilo uočljivo u zvuku sintesajzera, koji je kroz razne efekte imitirao tradicijske instrumente, te spomenutu mandolutnju, ali i kroz način sviranja gitare.

No, cijeli je nastup bio veliki kaos jer oni uopće ne mare o tome da sve bude po špranci, samo se odlično zabavljaju i tu energiju žele prenijeti na publiku. Moguće i da su bili pod utjecajem nekih opijata, no to nije nimalo umanjilo cjelokupnu zabavu. Primjerice, Taha je prekidao pjevati usred kitice kako bi s djetinjastim ushitom komentirao riff koji svira gitarist, a neprestano se približavao publici penjući se na zidić, gdje bi oduševljavao urnebesnim plesnim pokretima.

Koncert su započeli obradom klasika Lou Reeda Walk on the Wild Side, iza čega su uslijedile njegove autorske stvari i alžirski klasici. Prema kraju seta odsvirali su i poznatije stvari koje su neki u publici i zapjevali, poput Ya Rayah i Garab. Voila, Voila je Taha posvetio svim imigrantima i svima koji se bore protiv fašizma, a ubacili su još dvije obrade, Rock The Casbah od The Clash, koji su Tahi najveći glazbeni uzori, a tu je pjesmu čak i prepjevao na arapski, te Highway to Hell od AC/DC na samom kraju koncerta, u čijoj su izvedbi istinski uživali.

Na bisu je gitarist iznenadio sve u publici izvedbom dalmatinskog klasika Kad si bila mala Mare, čiju je strofu tečno otpjevao na hrvatskom. Veliko slavlje trajalo je nešto manje od dva sata, a Taha se pokazao kao istinskim punkerom koji ne mari puno o tome što drugi misle o njemu i kako ga doživljavaju, već radi ono u čemu najviše uživa.

S.A.R.S. je jučer po treći put posjetio Špancirfest. Prvi su put na pozornici uz Stari grad nastupali 2011. godine kao predgrupa Kawasaki 3p-u, kada su izdali drugi studijski album „Perspektiva“ i neočekivano okupili nekoliko tisuća poklonika. Bili su mladi, energični, perspektivni, željni dokazivanja, a pratio ih je veliki hype koji su podigli s modernim budnicama Buđav lebac i izvrsnom trojkom s drugog albuma, To rade, Mir i ljubav i Perspektiva. Meni je to i dalje najbolji njihov koncert koji sam gledao (a bio sam i u Domu sportova prošle jeseni).

Drugi su se put vratili 2013. godine s albumom „Kuća časti“ koji im je donio veliku ekspanziju zahvaljujući jednom od najvećih regionalnih hitova posljednjih godina, Lutki. No, tada još nisu sazreli za headlinere, nastupali su zadnju večer festivala prije Bareta i Majki, čija ih je svirka bez problema nadmašila. Uslijedila su još dva albuma, „Ikone pop kulture“ i „Proleće“, rasprodan Dom sportova i niz drugih sportskih dvorana, te konačno i zasluženi headlinerski nastup na Špancirfestu pred više od 5 tisuća ljudi.

S.A.R.S. ima sve što bi bend ovakvog kalibra trebao imati. Odlični su glazbenici i pjevači koji uživo zvuče uvjerljivo, uigrano i zabavno te koji svoje pjesme bez problema mogu produžiti i obogatiti introima, solažama ili višestrukim ponavljanjem refrena. Uz to imaju sjajnog frontmena Žarka Kovačevića koji odlično animira publiku, zbog čega na kraju i bend i publika daju sve od sebe za vrijeme koncerta, na obostrano zadovoljstvo.

Tome svakako treba pridodati i dobru pjesmaricu, impresivnu uzmemo li u obzir da su u sedam godina izdali čak pet albuma. No albume nikad nisu radili s imperativom zaokružene cjeline, više rade po principu kompilacije s koje se izdvoji nekoliko boljih pjesama koje imaju potencijal da postanu hitove i koje uvrste u koncertne setliste. Ono što se pritom može primijetiti, posebice pratimo li timeline od njihovog koncerta 2011. do danas, jest to da je S.A.R.S. od alternativnog benda koji je plesao između nekoliko žanrova postao pop bend, ali u dobrom smislu tog izraza.

Raznolike aranžmane su i dalje zadržali, tu su, uz standardnu gitaru, bas, bubanj i klavijature, i truba i harmonika, potonja tek na dvije-tri pjesme. Iako su puhači i ska ritam i dalje tu, kao što su bili prije 5-6 godina, više ne zvuče alternativno i revolucionarno. Jednostavno nemaju onaj rockerski stav na pozornici, Rakija i Perspektiva nemaju nabrijani naboj kakav su nekada imale, ali to nije nedostatak, samo su svoj nastup prilagodili masama i mainstream zvuku kojim se sada kreću, a zadržali energičnost i pozitivnu atmosferu. Njihov koncert na Španciru nije bio rezerviran za mlađu publiku koja podržava njihove revolucionarne stihove, kao što je bilo 2011., već je bilo svih generacija koje kad pjevaju Rakiju nemaju namjeru iste noći ispiti pola litre žestice.

Koncert su otvorili s hitom Ti, ti, ti, koji su ponovili i na bisu, a početak je bio rezerviran za novije pjesme poput Ikone pop kulture ili Ostrvo pusto. Uz potonju, s ovogodišnjeg je albuma „Proleće“ izvedena i naslovna pjesma te lijepa pop himna Neka te kraj mene, ponajbolja pjesma s albuma. Relativno je rano ispucan i hit Buđav lebac, koji je nekada bio čuvan za sam kraj koncerta, a i većinu su setliste činile pjesme s kultnog im prvijenca kao što su Debeli lad, spomenuta Rakija i veselica Ratujemo ti i ja.

Središnji dio koncerta pripao je pjesmama To rade i Mir i ljubav, njihovim najboljim pjesmama na kojima su im aktivistički i borbeni stihovi bili najzreliji, a glazbeno su bili najmaštovitiji. Na Bojani je Žare predstavio bend, a prema kraju su se nanizale balade Klinka i Lutka, koju ipak bolje zvuči u bendovskoj verziji, a ne u solo izvedbi Sanje i Žarka. Kraj seta pripao je, već standardno, Perspektivi i uz sveopće ououo-ouo-ouo drugi petak na Špancirfestu je uspješno završen. Subota se nastavlja uz High5, Dječake, Edu Maajku, Soulfingerse te Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića.