Istaknuto
21.04.2017.

U Galeriji Klovićevi dvori trenutno je, uz Izazove moderne i retrospektivu Željka Senečića, postavljena i samostalna izložba All you need is luck Nikoline Ivezić. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih suvremenih slikarica (pogotovo za češće posjetioce Kluba na zagrebačkom Filozofskom, Limba ili kafića Boja) koja je razvila autentičan umjetnički izraz, stvorivši tako već poznate tzv. slikoreljefe ili piktoplastike, odnosno slike koje izlaze izvan svojih okvira u prostor.

21.04.2017.

U novoj seriji intervjua okupljenim pod nazivom "Let's jazz" predstavit ćemo novu hrvatsku jazz scenu. Njen prvi predstavnik je pijanist Zvjezdan Ružić.

Film

Priča o još jednoj propaloj mogućoj ljubavi (“Igra malog tigra”, J. Nanut)

03.04.2017. Filmska redakcijaFoto: havc.hr

Autorica: Andrea Borović

Redateljica Jasna Nanut, koju smo većinom susretali na televizijskim ekranima u novinarskim i voditeljskim ulogama, dokazala je kako joj niti filmski medij nije stran. Već četiri kratkometražna igrana filma stoje iza nje (Šake, Zajedno, Generalka, Igra malog tigra), a posljednji, koji je prvi put prikazivan pretprošle godine na Zagreb Film Festivalu, također je projekciju imao i na ovogodišnjoj Filmskoj reviji Kazališne akademije (FRKA). Igra malog tigra (2015) je, kao i kod prethodnika, idejno zaokupljen krizom identiteta glavnih protagonista.

Čini se kako Nanut kroz svoje likove pokušava postaviti problematiku međuljudskih odnosa koja korespondira s današnjom slikom svijeta. Njezini antijunaci gotovo uvijek predstavljaju zalutale i seksualno frustrirane beskičmenjake koji se trude ostvariti u suvremenom svijetu propalog morala. Oni tragaju za nečim čega ni sami nisu svjesni i pritom životare.

Igra malog tigra / Playing the Tiger – trailer from Tomislav Sutlar on Vimeo.

Igra malog tigra prikazuje dvoje protagonista, već afirmirana glumca koji se sjajno snalaze u svojim ulogama (Krešimir Mikić i Ana Stunić) i njihov neuspjeli prvi dejt, a on izgleda ovako: ona po prvi put odlazi u njegov stan na večeru, gledaju film i, na njegov nagovor, nevoljko odlučuje prenoćiti. Za nju ta večer i jutro nakon predstavljaju čisti promašaj i gubljenje vremena jer već na početku filma je vidljivo nećkanje oko toga je li on muškarac za nju (onaj ‘pravi’), a kada shvati da nije, ona postaje potpuno nezainteresirana. Tada započinje sa svojim provokatorskim igricama pomoću kojih iskušava njegove granice strpljenja. Humor i ton sarkazma u njezinom govoru postiže se dobro osmišljenim i uklopljenim dijalozima koji otkrivaju ljubavno neostvarenje što filmsku priču čini vrlo zanimljivom.

S druge strane, on predstavlja preambicioznog dobrostojećeg samca u svojim četrdesetima kojega je duga usamljenost navikla na samački život. Sitničav i ukočen control freak nikako se ne može naviknuti na njezine nepodnošljive navike i ponaša se prema njoj kao prema djetetu. Očito nenaviknut na dejtove sa ženama, sam sa sobom odlučuje da su njih dvoje već u vezi što odaje njegovo ljubomorno ponašanje. Početni kadar filma, kada ju on vozi prema svome stanu, prikazuje kontekst prvih dijaloga koji odašilju njihovu lažnu vezu, što pak zrcali njegovo stanje uma.

Završetak je istovjetan s početkom, ponovno se nalaze u autu, međutim vožnja je u suprotnom smjeru, a njegova nada raspršena. Prstenastom naracijom sve se vraća na početak i simbolizira se nepovratno i izbrisano vrijeme. Usamljenost je rezultat odbijanja onoga drugoga iz života, a naviknuti na egoistične osobne potrebe, ponovno ostaju sami. Sve u svemu, radi se o jednoj relativno uspješnoj filmskoj priči koju spašavaju vrlo funkcionalni dijalozi i dobre glumačke interpretacije.

Komentari