Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Knjige

Pet knjiga kao savršeni božićni poklon

05.12.2015. Hrvoje Korbarfoto: facebook/alicemunroauthor

Prosinac je tradicionalno mjesec darivanja, a Ziherova književna rubrika odlučila je ovomjesečni top 5 posvetiti knjigama koje bi mogle poslužiti kao božićni pokloni kojima će se vaši najdraži često vraćati. Ovom prilikom nismo se odlučili za tradicionalni izbor iz ponude bestsellera (iako to neke od ovih knjiga jesu), skandinavskih kriminalističkih romana i toplih blagdanskih priča, već smo iz svoje arhive i povijesti čitanja izabrali naslove koje nećete naći na svakoj listi! Usput vas pozivamo da pratite i Ziherov adventski kalendar, u kojem će se također naći poneki poklon za ljubitelje dobre literature!

Alice Munro: Previše sreće

Trinaesta žena nagrađena Nobelovom nagradom i jedina autorica nagrađena tom nagradom koja je čitav opus posvetila samo jednoj formi – kratkoj priči. Previše sreće njena je predzadnja zbirka priča, a zanimljiva je upravo zbog naslovne priče, koja je jedan od rijetkih izleta Munro u prostor historijske fikcije. Kao i veći dio opusa Alice Munro, i ta priča bavi se sudbinom jedne žene, ali za razliku od prosječnih junakinja koje Munro uglavnom smješta u njoj dobro poznati Ontario, protagonistica ove priče je Sofija Kovalevska, ruska matematičarka, talentirana i emancipirana devetnaestostoljetna žena koja se uspjela oduprijeti konvencijama svog doba. Munro ne nosi bez razloga epitet kanadskog Čehova – njezine kratke priče čitaju se u jednom dahu, ali se o njima promišlja mnogo duže.

Ivica Prtenjača: Brdo

U doba sveopće manije za priručnicima za samopomoć i terora pozitivnog mišljenja i sličnih filozofija, Ivica Prtenjača možda je najpreciznije opisao kako se današnji čovjek doista osjeća. Nakon što je godinama radio u jednoj nakladničkoj kući i u Muzeju suvremene umjetnosti kao PR, protagonist romana odlučio je otići na otok i živjeti tri mjeseca na brdu, izoliran od svijeta, u minimalnom kontaktu s turistima koji ga drže nekom vrstom plemenitog divljaka, i svojim magarcem. Svatko se može prepoznati u kratkom, jezgrovitom Prtenjačinom romanu i svatko može pronaći odgovor na neka svoja pitanja, ali u formi koja je ipak mnogo kvalitetnija od prosječnog self-helpa.

Foto: vbz.hr

Foto: vbz.hr

Filip David: Princ vatre

S Filipom Davidom razgovarali smo u rujnu povodom Festivala svjetske književnosti, a nedavno smo pisali o njegovoj knjizi Kuća sećanja i zaborava. Princ vatre njegova je kultna zbirka priča iz 1987. godine podnaslovljena kao priče o okultnom, a na neki način ona je spoj židovskog misticizma (često ocrnjivane kabale), pripovjedačke tradicije Židova srednje i istočne Europe (čiji je najpoznatiji predstavnik u prošlom stoljeću bio I.B.Singer) i modernističkih (ili postmodernističkih) tendencija autora i društva u kojem se kretao. Motivi poput istjerivanja demona, prelaska u viša stanja svijesti, gubljenja u vlastitim snovima (i to 20 godina prije ‘Inceptiona’!) u Davidovom su svijetu potpuno očekivani, a kad se to spoji s njegovim zanatski savršenim pričama, dobivamo zbirku koju doista -vrijedi pročitati

Niccolo Ammaniti: Neka zabava počne

Dok iščekujemo novi film Paola Sorrentina Mladost, vrijedi se prisjetiti romana koji neodoljivo podsjeća na Oscarom nagrađeni uradak istog redatelja – Veliku ljepotu. Ammanitijev izrazito duhovit, ali i kritički nastrojen roman, prikazuje ekstravagantnu zabavu novopečenog bogataša koji je kupio jednu od najljepših rimskih vila i vrtova, u njoj organizirao bakanalije za talijanski jet-set, koje se, u Ammanitijevoj maniri, zapliću u potpuni kaos – tu je sotonistička sekta Abadonove zvijeri koja želi oteti i ritualno žrtvovati preobraćenu pjevačicu, safari koji završava otkrivanjem čitavog podzemnog grada i u suštini, priča o nizu nesretnih ljudi.

Aleksandar Hemon: Knjiga mojih života

Ako ste voljeli Jergovićev Sarajevski Marlboro Historijske čitanke, svakako uzmite Knjigu mojih života koja se tematski preklapa s ovim Jergovićevim spisima, ali s obzirom na memoarski iskaz nosi iskrenost i toplinu koja pogađa i one najtvrđeg srca. Hemon piše o “svojim životima” – o životu u Sarajevu do početka okupacije, životu u Chicagu i procesu integracije u društvo i o konačnoj integraciji u američko društvo, zasnivanju obitelji i slično. Priče iz predratnog Sarajeva nose određenu dozu nostalgije, one o dolasku u Chicagu danas su možda zanimljivije nego ikad – priče su to o imigrantima i njihovim životima, dok je uvjerljivo najpotresnija priča ona o smrti njegove dvogodišnje kćerke, čiju je smrt ispripovijedao gotovo dokumentaristički i koja spada u možda najiskrenije stranice svjetske književnosti. Knjiga Hemonovih života knjiga je i kolektivnog, ali i osobnog sjećanja, koju odnedavno možete naći i u hrvatskom prijevodu.

Komentari