Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Intervju

Ziherov glazbeni lonac – LUCE: Konkurencija je dobra ako ju kanaliziraš u kreativnost

19.10.2014. Zrinka Kunić
Foto: facebook.com/LUCEofficial

Foto: facebook.com/LUCEofficial

Kantautorska scena u Hrvata proživljava renesansu, gotovo svaki vikend u nekom od gradskih klubova možete čuti neku od uzdanica domaće glazbe, a i u medijima dobivaju sve više mjesta. Najnovije ime među njima naša je nova sugovornica. Ziherov glazbeni lonac ovaj mjesec podgrijava Luciju Ćustić, dvadesetšestogodišnju Zagrepčanku koja nastupa pod imenom LUCE, a koja je već svojim prvim singlom Možda mi osvojila srca publike. Kako doživljava konkurenciju, što misli o kompromisima i uspoređivanju s Adele te koje je vino idealno za poslužiti uz hrvatske kantautore, otkrila nam je u razgovoru.

Za početak, reci nam kako je sve krenulo, koliko se dugo baviš glazbom?

Glazbom se bavim oduvijek. Kao mala urlala sam po kući, kasnije smo se kao društvo u kojem je bila i Irena Žilić ljeti družili na plaži uz gitaru. Išla sam neko vrijeme i u glazbenu školu, ali me onda u jednom trenutku pubertet puknuo u glavu pa sam odustala jer sam bila prekul za to, bilo mi je zanimljivije družiti se po parkićima nego ići na sat solfeggia. Dakle, pjevam oduvijek. Ova ozbiljnija priča krenula je prije godinu dana kada sam upoznala svoju sadašnju menadžericu i tako je sve krenulo. Poslala sam joj svoje demo snimke, svidjele su joj se i tako je došlo do suradnje.

Počela si s coverima.

Da, u javnost sam izašla s coverima jer je trebalo neko vrijeme da se napravi aranžman za te demo stvari. A onda je krenulo s Možda mi. U originalu je to bila pjesma na engleskom If only, a onda je Ines Prajo potpisala tekst na hrvatskom jer smo odlučili ići na hrvatsku varijantu budući da je situacija kod nas takva da je teško proći i na hrvatskom, a kamoli na engleskom.

Ima kantautora koji pjevaju na engleskom. Misliš li da engleski ipak može proći ili je za probiti se ipak potreban hrvatski?

Ovisi koja ti je ciljana publika. Konkretno mislim da većini kantautora koji pjevaju na engleskom nije uopće mjesto u Hrvatskoj, jedna Irena i Dunja (Lovely Quinces) nemaju tu što raditi jer su prejake i stvaraju presvjetsku glazbu, tim više što je sve na engleskom. Time ne mislim da mi ostali ne radimo dobru glazbu, ali ako želim ostati ovdje onda mi nema smisla raditi glazbu za publiku od pedeset ljudi nego želim ipak nešto malo šire, a opet da ostanem ja, da ne moram raditi kompromise koje ne osjećam. Pokušavam balansirati između toga.

Pitam te to zato što je još uvijek nekako uvriježeno da, ako se želiš afirmirati, moraš biti puštan na radiju. Kod nas radijski urednici još uvijek preferiraju stvari na hrvatskom.

Da, ne znam ni sama, vrijeme će pokazati je li to bila dobra odluka. Sada izlazi drugi singl pa ćemo vidjeti po njemu.

Publici si se predstavila s Možda mi. Jesi li se iznenadila brzim i pozitivnim reakcijama?

Definitivno. To mi je zapravo bio najveći šok. Uvijek ima ljudi kojima se ne svidi i točka. Uvijek ima ovih ogorčenih koji doma uz kokice pljuju jer su frustrirani vlastitim neuspjelim životima. Pripremiš se na te loše reakcije, ali na Youtubeu zasad nema negativnih reakcija tako da je to bilo ugodno iznenađenje. Super mi je kada vidim da random ljudi shareaju pjesmu na svojim profilima. A s druge strane, to mi je sada stvorilo pritisak za sljedeći singl.

A pritisak uspoređivanja s Adele?

Iskreno, nije mi to pritisak jer stvarno ne vidim sličnosti. Slušala sam Adele pa se možda taj utjecaj osjeti u mome glasu, ali slušala sam i Ettu James, Otisa Reddinga, Cranberriese i Pearl Jam te cijelu paletu izvođača tako da ima tu raznih utjecaja. Usporedba s Adele mi je, naravno, kompliment.

Je li ti lakše emocije pretočiti u tekst ili u glazbu?

Kada radim pjesmu, radim na tekstu i melodiji paralelno. Kada ne radim tako, znam da ne valja. Kada sam tih par sati u tom filmu ili će nešto nastati kako spada ili neće uopće, rijetko kada mi je uspjelo da sam kasnije nešto išla dodavati. Možda je u tome problem, što sam nedovoljno produktivna (smijeh), ali nadam se da će se i to promijeniti. Za novi singl mi je uskočio i Vinko Ergotić, on je imao melodiju, ja sam dodala svoj vokal, čak smo se i izmijenjivali kada je nastajao tekst tako da smo na kraju sve skupa uspjeli složiti u cjelinu.

Neke svoje prve korake si napravila i na HTZ-u. Misliš li da su natjecateljski programi dobra odskočna daska ili je to više-manje linija manjeg otpora?

Odskočna daska je sigurno, samo ovisi gdje te odbaci. Mislim da to ovisi o tome kako se kome poslože stvari. Na primjer, jedna Natali Dizdar je napravila super karijeru, a počela je u showu; Damir Kedžo je s druge strane imao problema jer svi znamo što smo mislili o tome 356, a Kedžo je danas po meni jedan od najjačih muških vokala u Hrvatskoj. Hoću samo reći da je sve to relativno, sve ovisi gdje te odvede, kakve ugovore potpišeš, tko te uzme i stvaraš li svoju glazbu ili izvodiš tuđe pjesme – puno faktora tu igra ulogu.

U posljednje vrijeme baš ta kantautorska scena kod nas cvjeta. Misliš li da ima dovoljno mjesta za sve? Ima li dovoljno publike?

Mislim da je to još preunderground, nažalost. Postoji ta neka manja količina publike koja se vrti po takvim eventima i koncertima, ali to bi trebalo biti puno šire, a određenim Rozgama trebalo bi dati malo manje prostora. Ali s druge strane, to govori i o publici. Žao mi je što je to još premalo i nedovoljno pažnje se daje tim izvođačima. Financijski je isto loša situacija. Kada se radi o tim izvođačima, u igri su zaista smiješne cifre, a ljudi zaboravljaju koliko treba novaca, vremena i truda  uložiti da bi uopće došao do te faze da se nađeš na pozornici. Nadam se da će se i to promijeniti na bolje.

Foto: Luka Nižetić

Foto: Luka Nižetić

Ipak, ima sve više mjesta u gradu koja daju pozornicu mladim izvođačima da pokažu što znaju.

Definitivno. Do prije nekoliko godina nisam čula skoro za nikoga osim Nine Romić, a sada stvarno postoji velika količina zaista kvalitetnih autora i izvođača, tako da mislim da će ih nicati sve više.

Stvorit će se konkurencija, a onda?

Mislim da je konkurencija dobra stvar. Ako te to odvede u pozitivnom smjeru i konkurenciju kanaliziraš u kreativnost onda je to super. Druga stvar je ako se učahuriš doma i plačeš nad zlom sudbinom zašto ih baš ima toliko u istoj državi. Vani je to normalno i ondje je konkurencija neusporedivo veća. Ako nešto vrijedi, uvijek se nađe mjesto za to.

Glazba je lijep hobi, ali u Hrvatskoj se nažalost od toga ne živi. Kada pogledaš unaprijed, gdje se vidiš? Probijanje na regionalnu scenu ili imaš plan b ako sve to ne uspije?

Da, postoji lagana prekretnica u glavi. Diplomirani sam enolog, radila sam u firmi koja se bavi krajobraznom arhitekturom, a bavim se pjevanjem tako da mi je sve u glavi malo kaotično. Trenutno sama sa sobom pokušavam iskristalizirati ciljeve. Ali što se konkretno glazbe tiče, vjerujem i želim vjerovati da ću ostati na sceni, a s obzirom na to da pjevam na hrvatskom, naravno da ne idem dalje od regije. S druge strane, radim pjesme i na engleskom, tako da planiram u nekom trenutku napraviti i EP na engleskom. Možda me to odvede i van regije.

Surađivala si već s mnogo renomiranih umjetnika. Kako je došlo do suradnje s Lukom Nižetićem koji ti je snimio spot za Možda mi?

Luka je što se mene tiče multitalent. Napravio mi je prvo fotkanje i tada sam vidjela da ima i oko i smisla za fotografiju pa sam si rekla da bi mi on mogao napraviti prvi spot. I njemu je to zapravo bio prvi, debitantski napravljen spot. Sve sam mu prepustila i mislim da je odlično napravio posao.

Osim s Lukom, surađivala si s Ines Prajo i Aljošom Šerićem koji je napisao stvar Dogodila se dosada. Koliko ti znači njihova podrška? Tek si krenula, a već imaš sve te ljude iza sebe.

Stvarno mi puno znači ta podrška. Nisam sigurna je li to bila sreća ili im se moj rad zaista svidio u toj mjeri da ostvarimo suradnju, želim vjerovati da je ovo drugo. Definitivno to cijenim jer znam koliko su počeci spori, čak mi je nekada čudno što se sve to preko noći dogodilo, ali eto, očito je to moj put. U svakom slučaju lijepo je znati da si tek krenuo, a već te ljudi doživljavaju pozitivno, pogotovo renomirani glazbenici.

Album?

EP je u planu negdje na proljeće. Sada izlazi sljedeći singl (21. listopada), nakon toga ćemo pustiti i Dogodila se dosada, a onda će valjda doći vrijeme i za EP

Hoće li biti još kakvih suradnji na albumu?

Pa iskreno mislim da ne, ali nikad se ne zna. Pjesme su još u nastanku tako da to ovisi o inspiraciji.

S kim bi voljela surađivati? Pronalaziš li uzore na našoj sceni?

Što se naše scene tiče, da imam pravo odabira jedne osobe to bi bila Josipa Lisac. Volim i Urbana, ako bih birala muške vokale.

Sada si na Runjićevim večerima imala prilike upoznati oboje.

Još sam uvijek pod dojmom tih susreta. Imala sam  čast pričati s Josipom, čula je moju pjesmu i rekla da joj se sviđa i tada sam si rekla „wow, okej, sad mogu otići doma, ne moram uopće pjevati.“ (smijeh)

Foto: Luka Nižetić

Foto: Luka Nižetić

Na Youtbeu se može naći samo Možda mi i coveri. Nazire li se nešto novo što će ljudi moći podijeliti na svojem Facebook profilu?

Da, zove se Sama ostajem. Singl izlazi sutra, a nastao je u suradnji s mojim prijateljem Vinkom Ergotićem iz benda Nellcote. Premijera će biti na CMC televiziji, a potom će sve biti dostupno i na Youtubeu.

Do sada si nastupala sa Sarom Renar u Tvornici, slijedi nastup s Meritas u Vintage Industrial Baru. Koliko će proći do kada ćemo vidjeti Luce samu na pozornici?

Bez EPja to naravno nije izvedivo. Drugo ovisi o publici, kako će ona reagirati. Koliko god su reakcije na Možda mi bile pozitivne, svi znamo da treba održati taj kontinuitet pozitivnih reakcija. Sljedeće godine na jesen, nadam se, možda se i dogodi neki solo nastup.

Zasad nastupaš sama, u Tvornici ti je Vinko radio društvo.

Sve ovisi o situaciji. Na promociji singla u Velvetu sam bila s bendom koji me i inače prati, samo što su ponovno financije problem tako da kombiniram – nekada bend, nekada solo varijanta. To nažalost tako ide. Mnogo njih se tako krpa.

Misliš li da u Hrvatskoj zarađivati od glazbe znači prodati se?

To ovisi o tome koliko si spreman raditi kompromise, a da ostaneš ono što jesi. U startu je ogromna razlika imaš li autorske stvari ili si samo izvođač jer onda, naravno, dobivaš tuđe pjesme i moraš biti otvoreniji i fleksibilniji za tuđe ideje. Zato ćemo uvijek imati tu podjelu na underground alternativnu scenu i mainstream. Ne želim biti ni jedna ni druga krajnost, ciljam na neku sredinu.

Znači spremna si na kompromise pod svojim uvjetima?

Recimo to tako. Znam da sam na početku i neke stvari ne mogu biti onako kako sam si ja zamislila i zacrtala, ali još učim. Ponekad se frapiraš, onda shvatiš da drugačije ne može i da ipak treba zaraditi određeni respect kod publike. S vremenom imaš više prava tražiti stvari pod svojim uvjetima.

Recept – Budući da si enolog po struci, uz koje vino je najbolje slušati naše kantautore?

Ajoj, jel može radije hrana? (smijeh) Ajme ovo je teško. Recimo makedonska vina su odlična, a dosta su podcijenjena. Malvazija je isto dobra za otvoriti kada slušaš kantautore. Ali realno, ja bih pila pelin (smijeh)

 

Komentari