Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Glazba

Recenzija – ‘Mamut’: Urbanova slojevita igra u mraku

18.02.2015. Lucija Klarić
Foto: facebook.com / Damir Urban

Foto: facebook.com / Damir Urban

Otkako je „Kundera“ Damira Urbana prohujala scenom, čak je i među zagriženim fanovima ostalo ravnodušnih. U kolokvijalnim se komentarima cinika znala začuti čak i smrtna presuda Urbanu i njegovoj četvorci. Elektroničnost koja se na njegovom pretposljednjem albumu pokazala pretjeranom, rijetke je pridobila na svoju stranu.  Ipak, zahvaljujući svojoj dugogodišnjoj karijeri, ali prije svega – posebnosti svoga stila, Urbanov ikonski status na domaćoj sceni nijedan loš(iji) potez ne može poljuljati. Konačno, rijetko se tko može pohvaliti da su ga prozivali umjetnikom, a ne samo glazbenikom, kao što to može Damir Urban.

U ovo predapokaliptično doba, kakvim ga mnogi vole prozivati, kad ljudi postaju numerirani mravi i gušimo se u birokratskim kalupima, u jeku od poplava što su digle svu naciju i okolne na noge (i koje su spontano iskomunicirale s novim Urbanovim radom), gospodin Urban izdaje „Mamuta“, jednu izumrlu životinju gigantskih proporcija koja je usprkos svojoj veličini bila sasvim bezopasni biljojed. Ledeno je doba izbrisalo mamuta sa svijeta, a s jednim se „Mamutom“ Damir Urban na scenu vraća – jači, bolji? Možda najbolje rečeno, vraća se svoj – kao ikona kakvu cijenimo.

No, iako je uzdigao iz pepela jednog mamuta, pa tako i svoju karijeru, Urban se vraća u nekom još nezapamćenom ruhu. Novi album tako pažljivo broji godine svojih autora plasirajući ih kao dobre poznavaoce zanata ili kako bi za Urbana i njegovu Četvorku bilo bolje reći – sazrijele artiste.

Foto: facebook.com/Damir Urban

Foto: facebook.com/Damir Urban

„Mamut“ tako pruža širok dijapazon pjesama s izrazitim varijacijama u pristupu, ali koje istovremeno uspijevaju održati isti nazivnik. Album bi se ilustrativno moglo prozvati bipolarnim gdje je jedan pol mračnije prirode, a drugi ležernije i zaigranije.

S jedne strane, neke od pjesama su radio-friendly kategorije kao što je Priđi mi bliže, koja je svojim opuštenim, funky prizvukom bliža hitovima poput Mala truba (a kojoj se sigurno smiješi i ista sudbina u koncertnim halama). Ipak, pogrešno bi bilo poveznicu proglasiti ičim više od puke asocijacije s obzirom na kompleksniji aranžman pjesme Priđi mi bliže sačinjen od igre s dječjim glasovima, zborskom pozadinom, zvižducima i decentno prisutnom elektronikom u glazbi. Bogatstvo elemenata koje Urban vješto zaigrava ostavlja dojam kako sama pjesma i jest tek jedna igra. Istovremeno, teško se oteti asocijaciji na Odu radosti  i himnički prizvuk što je samo refleksija slojevitosti Urbanovog „Mamuta“. Igra će se nastaviti i u pjesmi Ribe, djelomično i u Gluposti u dvoje, ali ostatkom albuma plovi se u nešto mračnijim vodama.

Minimalizmom riječi koje, jedva prošaptane kroz zube, djeluju gotovo nepovezano čini to u pjesmi Malo je koja svojim iscrpljujućim tokom stvara sumornu, zagušljivu atmosferu. U Pasoliniju plovi nekim drugim predjelima mračne strane uz odabir motiva i rečenica kao što je „meni je voljeti kao vatru udahnuti“. Spomenutim će pjesmama stvoriti neku sasvim beznandniju sliku od one što je donosi gorki optimizam Priđi mi bliže ili Gluposti u dvoje. Polarnost Urbanova „Mamuta“ ostaje u konačnici samo uvjetna. Dio težine onih sumornijih pjesama naći će se ispod durske površine onih zaigranih, kao što će i te iste melankoličnije pjesme nešto od te zaigranosti sakriti u svom aranžmanu, ritmu ili nečem trećem.

Foto: facebook.com/ Damir Urban

Foto: facebook.com/ Damir Urban

Svaka od pjesama „Mamuta“ neka je ispisana stranica za sebe, ali album, usprkos svemu, uspjeva djelovati cijelovito – objedinjen nekom višom misli što se pretače kroz hipnotičke ritmove i naizgled ogoljene glazbene cijeline. Pomalo „nespretno“ kretanje pjesama u kojima nije strano da Urbanova polurecitacija zakasni sa slogom i uskoči u drugu dobu, daje određen autorski potpis cijelom albumu. Konačno, u pitanju je i izrazita melodičnost albuma koja čak ne nedostaje ni kod onih težih, „avangardnijih“ pjesama.

Jesu li u pitanju ljubavne kataklizme ili društvene? Skupljaju li se tu ostaci nekog narušenog odnosa ili svi zajedno pokušavamo načiniti nešto od onoga što nam preostaje u ruševnom stanju? Jesmo li individualni ili smo opći? U Urbanovim igrama riječi teško je zabraniti osobne intepretacije, a ja ću se usuditi reći da je „Mamut“ i jedno i drugo – jer, konačno, sve su borbe naše, i one opće i one individualne. Neupitno „Mamut“ donosi jedan novi spektar emocija gdje će rijetki imati problema „naći se“, počevši s pjesmama kao što su Gluposti u dvoje ili Sutra ćemo pričati. Svi smo žrtve u jednome trenutku razbijenih iluzija ili nakupljenih frustracija, a Urban postavlja za zaključak najsnažnije od svih pitanja: „Imaš li hrabrosti za još malo gluposti u dvoje?“. Tako plasira Gluposti u dvoje među svoje hitove, ali i svoje najbolje ljubavne uratke (pa čak ako sam i nije imao takvu namjeru), kao i cijeli album u vrhove svoje karijere.

„Mamut“ je i skepticima i fanovima priredio ugodno iznenađenje, preostaje još vidjeti kakva će se magija dogoditi u Domu sportova 21. veljače.

(Visited 301 times, 1 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(7 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari