Istaknuto
01.12.2016.

Cijela naša povijest satkana je na slučajnosti i poticajima vremena u kojem smo se našli. Bez ikakvog problema mogu zamisliti situaciju u kojem nas je umjesto rock manije prije 40 ili 30 godina pokosila neka druga „zarazna bolest“.

28.11.2016.

Izložba se dokazala kao kompleksan narativ jer je od izrazite kulturne važnosti za povijest kazališta, glazbe, kostimografije i baleta. Otvorenjem ove izložbe MUO se ucrtao na umjetničku kartu svijeta kao prvak u cjelokupnoj prezentaciji Orašara, remek-djela klasičnog baleta.

Glazba

Izvještaj – Jonathan (SAX): Got “To love…” them

27.11.2016. Zrinka Kunić
Foto: Magdalena Rikanović/Ziher.hr

Jonathani se zagrebačkoj publici ukazuju u prosjeku jednom u šest mjeseci. Čisto pristojan score s obzirom na to da na svojim materijalima rade potiho, koncentrirani na kvalitetu. Vrijeme uvijek juri pa je i kalendar bio neumoljiv – bilo je vrijeme za Jonathan. No možda su mogli još malo pričekati.

“To love…” je nekoliko puta pomicao datum izlaska – prvo smo mu se veselili još u svibnju, prošao je Reflektor, pa ljeto, a eto prolazi i studeni. Kao i u životu, na “To love” još uvijek čekamo, ne dođe uvijek kada mi to želimo. Sinoćnji koncert u SAX-u bio je njegova predizlazna promocija.

Premala pozornica za previše energije

U gotovo dvosatnom koncertu Jonathani su odsvirali cijeli repertoar kojim raspolažu, od “Blissa” (s kojeg nije odsvirana jedino Wicked Games) preko duplog singla “Getting closer is keeping us apart” do najnovijeg još nedočekanog “To love…”. Paperman je napravio uvertiru u večer punu znoja, vriskova i minimalnog mrdanja u dupkom punom SAX-u, Ziro je bio u svom elementu iskorištavajući svaki milimetar minijaturne pozornice SAX-a, uživljen od prve do posljednje pjesme.

Set lista promiješala je singlove koji su najbolje prolazili i već se nakon prvih izvedenih brojeva s novog albuma vidjelo da je promocija možda trebala pričekati i službeno objavljivanje “To love…”. Who lies to whom nakon samo nekoliko tjedana ‘u eteru’ doživjela je respektabilan singalong, dok je Moments poslužila za odlazak do toaleta i izlazak ispred kluba na dozu kisika i nikotina. I preostale nove pjesme prošle su uz statičnu publiku što se možda ne bi dogodilo da smo imali koji tjedan vremena da ih preslušamo, upijemo i naviknemo se na njih.

Foto: Magdalena Rikanović/Ziher.hr

Foto: Magdalena Rikanović/Ziher.hr

Autogol prostora

Koncentraciji nije pomogao ni prostor kluba koji je još jednom pokazao sve svoje nedostatke. Rasprava o tome je li vrijeme da se SAX renovira i prilagodi svoj koncertni prostor možda ne bi trebala biti rezervirana za glazbene izvještaje jer bendovi koji ondje nastupaju nisu ni krivi niti dužni, no kada se u klub natrpaju fanovi koji žele vidjeti i uživati u svom najdražem bendu, a onda moraju cijelu večer glavu držati u neprirodnom položaju kako bi vidjeli od svih silnih prostornih prepreka ne možemo se ne požaliti.

Uz nedostatke interijera, koji su se očitovali i u očajnoj ventilaciji kada je svaki ponovni ulazak sve više podsjećao na nehigijensku saunu, nedostaci su se osjetili i u zvuku, barem na početnih nekoliko brojeva. Bas je brujao, back vokali bili su izjednačeni s glavnim Zirovim vokalom koji kao da je bio u pozadini, a tek su se krici na Sweat probili kroz buku Brankovog bubnja, Radetove i Tomine gitare te Nikičinog basa. Ivan Kovačić (Jinx) za saksofonom gostovao je na prvih nekoliko pjesama i zatim ponovno na Heaven i gotovo da se nije čuo pa smo ostali zakinuti za taj novi moment koji su nam donijeli Riječani. Iako se zvuk prema kraju popravio, a vokali su preuzeli vodstvo, zvuk je i dalje ostavio neke momente nedorečenima.

Doticanje nebesa

Očekivano najbolje prošle su Pictures na kojoj Ziro uvijek iz sebe izvuče i Boga i vraga i sukobi ih u epskoj bitci, zatim Try to get even s istom bitkom, ali ovoga puta u Radetovoj interpretaciji, te Maggie i School. Što se točno događalo na Heaven i koje joj je značenje zna valjda samo Ziro kojem su na kraju potekle i suze.

Bis je donio još dvije nove, a sve je završilo s Mama I’m ready. Spremni su Jonathani za novu stepenicu u karijeri, stepenicu koja zahtjeva prelazak preko graničnog prijelaza, pa makar to značilo da ih neko vrijeme nećemo vidjeti uživo na našim prostorima. Vjerujem da bi se vratili još više inspirirani i s još čvršćim zvukom. A spremni smo i mi za „To love…“, iako ih volimo i bez te dvije riječi.


Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(36 votes, average: 4.611 out of 5)

Komentari